Toncinich, Erna, slikarica, kritičarka, povjesničarka umjetnosti (Rijeka, 5.XI.1934. – Rijeka, 23.X.2015.).

Nakon više Pedagoške akademije u Rijeci diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nastavnica je likovne kulture 1953.-57. u riječkim osnovnim talijanskim školama Gelsi i Belvedere, a 1963. pohađa tečaj slikanja pod mentorstvom Romola Venuccija. Uz nastavu povijesti umjetnosti u riječkoj Talijanskoj srednjoj školi (Liceo di Fiume) od 1976. preuzima od Venuccija vođenje slikarskih tečajeva u lokalnoj Zajednici Talijana (ZT).

Likovno se izražavala akvarelom, uljem, kolažima, grafikom u tehnici batika i keramikom. Posebnu pozornost posvetila je tehnici batika, inspirirana motivom srednjovjekovnih stećaka u radovima na svili Sonje Braović. Zatim se potpuno posvetila keramici, čije je tajne oblikovanja i izrade zdušno učila i svladala u hodu, držeći svojevremeno tečaj i o toj vještini u palači Modello (sjedištu riječkog ZT-a), čija se tradicija i dalje održava.

Izlagala je na tristotinjak izložbi, a za svoje je radove nagrađena mnogim priznanjima, od kojih je ono Istrije Nobilissime 2007. bila samostalna izložba u Ljubljani.

Uvijek je isticala svoje divljenje i poštovanje prema fjumanskom umjetniku, a njezinom učitelju, kasnije kolegi, R. Venucciju. Temeljito je gotovo cijeloga života pratila i proučavala, tumačila i prikazivala na izložbama Venuccijev rad, što je konačno 2008. okrunjeno divot-izdanjem, monografijom Romolo Venucci u suradnji s tršćanskim autorom Sergiom Molesijem. Pozvana je potom i scenarijem prikazati Venuccijev rad u dokumentarnom filmu Bernardina Modrića.

U Editu je 1978.–88. bila voditeljica grafičkoga uređenja mjesečnika La Battana, izdanja za mlade La Tore, Il Pioniere tj. LʼArcobaleno te La Voce del popolo. Grafički je oblikovala više naslovnica i ilustracija knjiga u izdanju Edita. Njezina četverojezična fotomonografija Il moretto fiumano u izdanju Edita, bila je 2008. među najbolje oblikovanim knjigama u Hrvatskoj te je kao njezina predstavnica bila izložena na međunarodnim sajmovima knjiga u Frankfurtu (2008.) i Leipzigu (2009.).

Značajna je autorica publikacija i članaka likovne tematike, recenzija i kritika. Pedeset je godina utemeljeno kritički vodila međunarodne godišnje natječaje za smotru Istria Nobilissima, grožnjanski likovni Ex tempore, međunarodnu skulptorsku školu u Osoru, pratila likovno stvaralaštvo ZT-a Rijeke, Istre i Slovenskoga primorja i svih programa kulture i umjetnosti, s naglaskom na očuvanje spomenika i tradicionalne kulture Talijana.

Bavila se crkvama Rijeke i Istre, freskama, arheologijom, zaštitom spomenika i njihovom popularizacijom objavivši stotine tekstova. Zbog dobroga poznavanja i praćenja recentnih radova mnogih umjetnika Rijeke i Istre često je bila selektorica izložbi, ali i pisac predgovora katalozima te utjecajnih osvrta i članaka u dnevnom i periodičnom tisku.

Bila je vrlo skromna, u javnom prostoru Rijeke gotovo samozatajna (odbila je biti nominirana za Nagradu grada Rijeke u kojemu i za koji je živjela), ali unutar ZT-a Rijeke i Istre, pa i Slovenije, bila je ključna figura, nezaobilazni arbitar svih pojava na planu likovnoga stvaralaštva i povijesti umjetnosti.