Ispiro, Bruno (nadimak Ciugi), nogometaš (Rovinj, 20.III.1920. - Trst, 21.IV.1992.).

Obiteljsko prezime mu je, prije fašističke talijanizacije, bilo Ispirovich. Još kao dječak igrao je kao napadač u raznim rovinjskim momčadima, među kojima i za ekipu salezijanaca Diavoli Neri, i odmah je zapažen po nogometnoj vještini. Iako nižeg rasta, igrao je odlično glavom, bio je brz i lukav, s osjećajem za gol.

Bio je prvi rovinjski nogometaš kojega je zatražio klub iz drugoga grada, pa 1936. prelazi u trećeligaša Ampeleu iz Izole. Iz nje je uzletio do talijanskih prvoligaških momčadi. Igrao je za Genou, Lazio i Triestinu još dok je bila u Serie A. Nastupio je i u nacionalnoj juniorskoj reprezentaciji te onoj Ratne mornarice. Za Genou je počeo igrati 1940., a već u sezoni 1941./42. zabio je 17 golova. Rat je prekinuo njegov igrački uspon, kratko se vratio u Istru te je 1943./44. igrao za Ampeleu u prvenstvu sjeverne Italije (Campionato Alta Italia, cjelovita Serie A se nije igrala 1943.-45.).

Po završetku rata opet je u Genoi iz koje 1946. prelazi u Lazio. U rimskom klubu ostaje godinu dana, potom igra za Triestinu u čijem je dresu imao važnu ulogu u prvenstvu 1947./48. kad je, s trenerom Nereom Roccom, polučila povijesni uspjeh osvojivši 2. mjesto u Serie A. Sljedeće sezone postigao je za Triestinu 15 zgoditaka, a pamti se njegovih 5 od 9 golova u domaćoj pobjedi protiv Padove. U Triestini ostaje do 1954., postavši miljenik tršćanskih navijača, a karijeru je godinu dana kasnije završio u nižerazrednoj Reggiani. Ukupno je u talijanskim prvenstvima odigrao 281 utakmicu i postigao 83 gola.