Pregelj, Ivan, književnik (Sveta Lucija [danas Most na Soči], 27.X.1883. - Ljubljana, 30.I.1960.).

Gimnaziju je polazio u Gorici, gdje je započeo studij teologije koji je uskoro napustio. Studij slavistike i germanistike završio je u Beču i doktorirao 1908. Radio je kao gimnazijski profesor u Gorici, Pazinu, Idriji, Kranju i Ljubljani. U Pazinskoj gimnaziji radio je u školskoj godini 1910./11.

U književnosti se javio pjesmama, ali je u njegovu stvaralaštvu najznačajnija proza. Plod boravka u Istri je roman iz istarske prošlosti, iz razdoblja Dobriline djelatnosti - Božji mejniki (Celje 1925., potom u Gorici 1926. pod naslovom Oče budi volja tvoja). Njegovi romani iz slovenske srednjovjekovne prošlosti (Zadnji upornik [1918./19.], Štefan Golja in njegovi [1918./19.], Tolminci [1927., objavljen u časopisu Dom in svet 1915.-1916. kao Tlačani]) bili su dobro prihvaćeni i od kritike i od čitateljske publike, kao i roman duboke psihološke analize Plebanus Joannes (Ljubljana 1920.). Objavio je i roman Bogovec Jernej (1923.), pripovijetke i novele Mlada Breda (1913.), Matkova Tina (1921.), Otroci solnca (1927.), Umreti nočejo! (1930.), Thabiti kumi (1933.) i dr. Pisao je i drame (Azazel, 1921.; V Emavs, 1925.), kritike i eseje, udžbenik Osnovne črte iz književne teorije (1936.), a France Tomšič priredio je njegovu Slovstvenu zgodovinu Slovencev, Hrvatov in Srbov v vprašpanjih in odgovorih (Ljubljana 1938.).

Hrvatski prijevod romana Božji međaši, objavljen u Zagrebu 1926., u većem je broju primjeraka dospio i u Istru za vrijeme talijanske vladavine. U novom izdanju izašao je 1979. u Pazinu pod naslovom Plovan pre Šime.

Slike