Motovȗn (tal. Montona), naselje na brežuljku u središnjoj Istri, 21 km jugoistočno od Buja, iznad južne obale srednjega toka Mirne (45°20′N; 13°50′E; 277 m nadmorske visine); 397 stanovnika (2021.), sjedište općine.

Ubraja se među najočuvanije istarske srednjovjekovne urbane cjeline. Jezgra naselja smještena je visoko na čunjastoj uzvisini iznad okolnoga područja, s podgrađem na južnoj padini (Borgo) i novijim predgrađem na njegovu istočnom hrptu (Gradisiol), te novim (XIX. st.) naseljem (Kanal, tal. Laco) u podnožju uzvisine, duž županijske prometnice Karojba–dolina Mirne. Do početka XX. st. imao je gotovo četverostruki broj stanovnika nego što ga ima danas.

Stanovnik je Motovȕnac i Motovȗnac, stanovnica Motovȗnka, a pridjev motovȗnski.

Stanovnici se bave poljodjelstvom, stočarstvom i vinogradarstvom (veliki nasadi vinove loze: teran, pinot, malvazija) i proizvodnjom vina (podrumi). Sjedište malih poduzetničkih tvrtki, hotela (Kaštel); u novije vrijeme mjesto održavanja međunarodnoga filmskog festivala (Motovun Film Festival) i likovnih priredaba; sjedište Međunarodnoga centra hrvatskih sveučilišta u Istri.

Motovun se razvio na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek kao utvrđeno naselje na uzvisini, na mjestu prapovijesne gradine. Prostor oko Motovuna je bio naseljen i u antičko doba, kad se nalazio na rubu parentinskog agera (nalazi ulomaka antičkih natpisa u Motovunu i Brkaču, izloženi u lapidariju u kuli).

Prvi se put spominje u listini Rižanske skupštine 804., kada već predstavlja središte šireg područja, jednu od devet istarskih općina. Tijekom XII. i XIII. st. u gradu se razvio komunalni oblik uprave, ali se teško odupirao moćnim velikašima. Od sredine XIII. st. imao je podestata kojega je potvrđivao akvilejski patrijarh. Nastojeći se osloboditi njegove svjetovne vlasti, kao i grofova Goričkih, Motovun je 1278. prihvatio vlast Venecije; nakon toga nastalo je nemirno razdoblje obilježeno sukobima dviju stranaka do kraja XIII. st. Do XVIII. st. bio je važna strateška točka u mletačkom dijelu Istre, između ostaloga i zbog nadzora nad Motovunskom šumom te jedna od njegovih najbogatijih komuna. Nakon pada Mletačke Republike 1797. slijedio je političku sudbinu istarskog poluotoka.

Poslije Drugog svjetskog rata iselio se velik dio stanovnika, a grad je zapušten; 1970-ih započela je obnova spomenika i stambenih kuća i turistička valorizacija te je danas važno središte toga dijela Istre.

Jezgra grada opasana je obrambenim zidinama iz XIII.–XIV. st., koje leže na starijim temeljima, a i poslije su obnavljani. S unutrašnje su strane ojačani nizom šiljastolučnih niša, a na istaknutim točkama imaju obrambene kule četverokutne osnove. Zidinama danas vodi šetnica oko najviše razine grada, unutar koje je nekoliko romaničkih i gotičkih kuća. Na glavnom trgu je renesansna palača-kaštel, više puta pregrađivana od XVI. do XIX. st.; gradska palača s ostatcima romaničkih prozora iz XIII. st., kasnorenesansna župna crkva sv. Stjepana (1580.–1614.), s odvojenim zvonikom iz XIII. st. koji ima nazubljeni prsobran na ravnome vrhu. U crkvi je mnoštvo umjetničkih djela (oltar i mramorni kipovi sv. Stjepana i Lovre Francesca Bonazze, stropne slikarije iz XVIII. st., orgulje Gaetana Calida (Callida), srebrno posuđe i dr.).

Ispod glavnog trga je spremište javne vodospreme. Glavnim prilaznim putom do jezgre naselja dolazi se kroz dvoja gradska vrata (XIV.–XVII. st.); u vanjskima, u kojima je smješten lapidarij antičkih i srednjovjekovnih natpisa i reljefa, te unutrašnjim vratima ranogotičkih obilježja. Na zapadnom kraju trga između vanjskih i unutrašnjih vrata nalazi se loža, otvorena s triju strana stupovima. Podgrađe je također bilo utvrđeno, ali bedemi su očuvani samo u tragovima. U Motovunu su još četiri crkve: Blažene Djevice Marije (nekoć servitska, izgrađena 1584.), sv. Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije od Vratiju (sagrađena 1521.), sv. Antuna Padovanskoga (prije Sv. Ciprijan, XV. st.), sv. Margarete na gornjem groblju.

Uz Motovun je vezana i legenda o divu Velom Joži, po kojoj je pripovijetku napisao Vladimir Nazor.

Općina Motovun (Comune di Montona) prostire se na 32 km2, južno od središnjeg toka rijeke Mirne i broji 912 stanovnika (2021.).

U novijem razdoblju Motovun je do 1993. bio u sastavu općine Pazin, a od tada je sjedište istoimene općine. Do 1997. u njezinom sastavu bili su i Karojba i Motovunski Novaki.

Uz Motovun općina obuhvaća naselja: Brkač (tal. Bercaz, San Pancrazio di Montona, 223 stanovnika, 2021.), Kaldir (tal. Caldier, 228) i Sveti Bartol (tal. San Bortolo, 64). To su ujedno i mjesni odbori s pripadajućim selima i zaseocima; Motovun: Božići (tal. Bosici), Divjaki (Diviachi), Dagoštini (Dagostini), Meloni, Režari (Resari), Pavati (Pavat), Perčići (Percichi); Brkač: Bataji (Battai), Breg (Monte), Kolari (Colleri), Kranceti (Cragno), Labinjani (Labignani), Monforno, Ravan, Rudeli (Rodelli), Rušnjak (Ruscnach), Sirotići (Sirotici / Rosso), Romani; Kaldir: Brdari (Brdari), Brtoši (Bertossi), Brtošići (Bertossichi), Cvitki (Zvitchi), Gali (Galli), Klarići (Clarici), Lazi (Lazze / Ferri), Paladini, Petretići (Petretichi), Prodani, Štefanićev Breg (Monte Stefanich), Štefanići (Stefanichi), Valenti, Madruši (Madrussa); Sv. Bartol: Benčići (Bencici), Beletićev Breg (Monte Belletich), Flegi (Fleghi), Flegova Stancija (Stanzia Flego), Fiorini, Podjesika (Sotto Iessica), Kal (Cal), Kaligari (Calligari), Kotigi (Cotigi), Labinjani (Labignani), Lokandići (Locandici), Murari (Morari), Piški (Pischi), Pišiljon (Pissiglione), Šćulci (Sciolazi), Tripe (Trippe), Valenti, Vežnaveri (Vesnaveri), Žugani (Giganti),uz napomenu da su Murari i Pišiljon administrativno dijelovi naselja Motovun.

Općinski grb ima oblik stiliziranog štita u čijem donjem dijelu je zeleno polje s tri ispupčenja (brijega), a u sredini mu je tamnocrveni cvijet s pet listića i zlatnim (žutim) tučkom. Iznad polja izdižu se zidine kaštela s dvokrilnim zlatnim vratima u sredini. Na zidinama je pet nazubljenih kula od kojih je srednja najviša i ima vrata, a bočne se stupnjevito spuštaju prema rubovima zidina. Kule imaju po dva prozora i srebrne su (bijele) boje kao i zidine. Gornji, nepokriveni dio štita je plave boje, a oko štita je zlatni obrub. Zastava je vodoravno podijeljena u dva jednaka polja, gornje zelene, donje žute boje, s grbom u redini.

Dan općine je blagdan sv. Stjepana, a obilježava se prve nedjelje nakon 2. kolovoza.

Više ilustracija Motovuna i njegovih znamenitosti s podacima na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano: https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/

Slike