Momjan, panorama, (snimio Vladimir Bugarin), 2021.

Momjan

Momjȃn (istromlet. Momian, službeno tal. Momiano), naselje na sjeveru hrvatskog dijela Istre kraj slovenske granice (45°26′N; 13°43′E); 230 stanovnika (2021.), grad Buje.

Smještajem na 280 metara nadmorske visine dominira dolinom Dragonje, od koje je odvojen usjekom potoka Poganja (tal. Argilla). Naseljem, koje se sastoji od Dolinje i Gorinje vasi, prolazi cesta Buje – Kućibreg. Kraj naselja nalazi se srednjovjekovni kaštel (kaštel Rota).

Stanovnik je Momjȃnac, stanovnica Momjȃnka, a pridjev momjȃnski.

Stanovništvo se bavi tradicijskim poljodjelstvom, najviše uzgojem vinove loze, maslina i voćaka. Područje je poznato po proizvodnji vina od autohtone sorte momjanski muškat i maslinova ulja te po lovištima divljih životinja.

Prvi tragovi naseljenosti momjanskog područja sežu u prapovijesno doba (Monte Fineda, pećina Cingarela, Oskoruš). Naselje se spominje 1035. u povelji cara Konrada II. kao posjed samostana sv. Mihovila u Vižinadi kraj Buja te 1102. u darovnici grofa Ulrika II. akvilejskim patrijarsima, koji ga početkom XIII. st. ustupaju Devinskim. Izgledno je već tada na mjestu današnjega kaštela postojala neka vrsta utvrđene građevine, kojom su u sljedećim desetljećima upravljali namjesnici Kostela (Pietrapelose) i grofova Goričkih koji su se nazivali Momjanskim. Utvrda je stradala u napadu Mlečana sredinom XIV. st., a obnovili su je Habsburgovci. U Ratu Kambrejske (Cambraiske) lige zauzeli su ga 1508. Mlečani i otada je u njihovoj vlasti do propasti Republike. Godine 1548. kupio ju je, sa svim pripadajućim vlastelinskim pravima, bergamski plemić Simone Rota (Rotta) te je pregradio u trapezoidan kaštel s kvadratnom kulom, unutar kojeg je, uz prostorije za stanovanje, podigao i kapelu sv. Stjepana. U vlasništvu te obitelji kaštel će ostati do sredine XIX. st.

Jezgru naselja čine bogate građanske kuće iz XVII.–XIX. st. (kuća Rota iz 1600.). Župna crkva sv. Martina (XV. st.) nastala je pregradnjom starije ranogotičke crkve; produžena je 1859. Crkva ima pet oltara (glavni oltar je mramorni, a na bočnom je drveni kip Blažene Djevice Marije s Djetetom) te kustodiju u reljefiranom stupu arkature (1559.). Crkva sv. Petra (XVIII. st.), crkva sv. Maura, odnosno Majka Božja od Zdravlja (1860.) i crkva sv. Roka na groblju (1840.) jednobrodne su i ravnoga su začelja.

Izvan Momjana nalaze se crkva sv. Jurja (1785.) s lopicom (Oskoruš) i crkva sv. Ivana Krstitelja (Merišće, groblje).

U Momjanu je pronađen jedan od prijepisa Istarskoga razvoda (XVI. st.); župni arhiv čuva spise od 1584.

U središtu naselja je 2022. otvoren posjetiteljski centar Kuća kaštela – Casa dei castelli.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Carlo Marchesetti, I castellieri preistorici di Trieste e della Regione Giulia, Trieste 1903.; Anton Gnirs, Alte und Neue Kirchenglocken, Wien 1917.; Camillo De Franceschi, "Il ramo dei Duinati di Momiano e il suo secolo di storia", AMSI, 1940., 50; Elvino Zinato, Momiano e il suo castello, Trieste 1966.; Luigi Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992.; Rosanna Bubola, "Momiano nei secoli", La Battana, 1994., 112; Antonio Alisi, Istria, città minori, Trieste 1997.; Branko Fučić, Terra incognita, Zagreb 1998.; Josip Banić, Istarski kašteli, Pula 2022., 16-23.

Slučajna natuknica

Žavlje