Društvo sv. Mohora za Istru, knjiž. društvo osnovano 1924. u Bermu radi »kulturnog, ćudorednog i gospodarskog uzdizanja istarskih Hrvata«. Taj je cilj nastojalo ostvariti uz pomoć dobre, popularno pisane i seljačkom svijetu bliske knjige. 

Pod fašističkom vlašću društvo je djelovalo kao bratovština kako bi pod zaštitom vjerske udruge izbjeglo progone i lakše razvijalo svoju djelatnost. Sjedište mu je bilo u Trstu, a radi prikrivanja stvarnih ciljeva u svakodnevnom radu koristilo se tal. nazivom Sodalizio San Ermacora. Inicijator osnivanja i njezin prvi predsjednik bio je bermski župnik Josip Grašić. Nakon njega tu je dužnost obavljao supetarski župnik Liberat Sloković, a posljednji predsjednik bio je B. Milanović. Uz godišnjak Danicu, svake je godine izlazilo nekoliko naslova poučnoga karaktera, te ih je do 1945. izišlo 58. Posebna pozornost posvećivala se štivu za školarce, koji su u tal. školama bili izloženi sustavnoj talijanizaciji. Širenje knjiga na terenu po Istri bilo je povezano s nizom poteškoća. Nakon početnoga tolerantnoga stava, vlasti u Trstu sve su češće nadzirale i zastrašivale članove, a 1943-45. nijedna se knjiga nije mogla objaviti bez odobrenja prefekture. Nakon II. svj. rata u Pazinu je 1946. osnovano Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda. U novim okolnostima, pod novim imenom i s nešto drukčijim ciljevima ono je nastavilo rad Društva sv. Mohora za Istru.