Šterk (Sterk), Andrija, biskup (Volosko, 28.XI.1827. - Trst, 7.IX.1901.).

Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u Voloskom i Rijeci, a teološku u Gorici. Za svećenika je bio zaređen 24.IX.1853. i imenovan kapelanom u Oprtlju, zatim katedralnim vikarom i propovjednikom u Sv. Justu u Trstu te profesorom teologije do 1866.; 1866.-94. bio je župnik u Lovranu, a na izborima 1877. i 1883. biran za zastupnika u Istarskome saboru u Poreču. Godine 1894. imenovan je kanonikom tršćanskoga kaptola te župnikom do 1896. Iste je godine bio posvećen za krčkoga biskupa, a 1898. premješten na stolicu Tršćansko-koparske biskupije.

Već kao katedralni vikar i poslije kao kanonik i župnik, zbog svoje revnosti bio je prozvan tršćanskim apostolom. U Istarskom je saboru branio prava Hrvata. Kao biskup nastojao je osigurati ista prava u bogoslužju svim vjernicima, posebice hrvatskim i slovenskim, što je izazvalo žestoke napade talijanskih iredentista i gradskih liberalnih vlasti u Trstu i priobalnim gradićima. Doživljavao je ucjene, podvale, onemogućavanje održavanja krizme i kanonskoga pohoda župa, primjerice u Bujama 1898., u Piranu 1898. i 1899. i dr. U Zrenju su mu 1898. oružnici osigurali dijeljenje krizme. Unatoč propisu cara Josipa II. iz 1783. da se u Trstu održavaju trojezične, tj. njemačke, slovenske i talijanske korizmene propovijedi, talijanski liberali na čelu gradske vlasti u samome su ih gradu biskupima onemogućivali i ucjenjivali njihovo održavanje zbog straha od slavenizacije. Šterk je bio ustrajan i nepopustljiv. Posebnu je pozornost posvetio smjeni stoljeća i obilježio je crkvenim svečanostima i podizanju kamenih križeva i kalvarija u biskupiji.

Nije se htio odreći biskupske službe, kao što su morali učiniti Ivan Nepomuk Glavina (1882.-95.) i Andrija Karlin (1911.-19.). Iz protesta gradske vlasti Trsta i Kopra nisu ni mrtvom biskupu htjele iskazati službene počasti i sudjelovati u pogrebu.