Archeografo Triestino, znanstveni časopis s pretežito povijesnim sadržajem, koji s prekidima izlazi u Trstu od 1829. na talijanskom jeziku.

Zamislio ga je i pokrenuo Domenico Rossetti unutar tršćanskoga kulturno-znanstvenoga društva Minerva (Gabinetto di Minerva). Prvi je svezak izišao pod naslovom Raccolta di opuscoli e notizie per Trieste e per l'Istria.

Sadržaj priloga u početnom je razdoblju potpuno odražavao Rossettijevu koncepciju povijesti (stjecanje novih spoznaja objavljivanjem arhivskih vrela i priređivanjem starih rukopisa), ali i njegove političke poglede, napose o gradu Trstu i pripadajućem zaleđu. Prvi svesci iznijeli su niz važnih i do tada nepoznatih podataka o Trstu i Istri - od statistike do horografskih opisa (antičkih, srednjovjekovnih te iz ranoga novoga vijeka), ali i djela trajne vrijednosti, poput »istarskih komentara« novigradskoga biskupa Giacoma Filippa Tomasinija pod naslovom De' commentari storici-geografici dell'Istria, libri otto, con appendice (sv. IV., 1837.). Među suradnicima, uz Rossettija, ističu se, u prvome redu, Pietro Kandler, ali i barbanski kanonik Pietro Mattia Stancovich. Nakon IV. sveska (1837.) završava prva serija časopisa.

Nakon Rossettijeve smrti (1842.) nastao je zastoj u izlaženju časopisa. Minervino je društvo 1869. novim urednikom imenovalo pravnika i povjesničara medievalista Carla Buttazzonija. On se znanstvenim profilom i specijalističkom orijentacijom, napose etnokulturnim i političkim pogledima, izvanredno uklopio u nastojanja društva da tematiku časopisa proširi i na Furlaniju - ne samo na austr. pokrajine Goričku i Gradišku, već i na njezino cijelo područje, uključujući i Karniju. Time su postavljeni temelji geopolitičkom prostoru što ga je (1863.) lingvist Graziadio Isaia Ascoli nazvao Julijskom Venecijom, pojmom koji je potom imao iznimno važnu ulogu u političkim prijeporima oko talijanske istočne granice. Buttazzonijeva iznenadna smrt (1871.) ponovno je izazvala trogodišnji zastoj u izlaženju časopisa: konačno je 1875. urednikom izabran Attilio Hortis, povjesničar i gradski knjižničar u Trstu.

Od 1887. časopis je vodio arheolog i povjesničar Alberto Puschi. On je još više proširio krug suradnika (napose arheologa, lingvista i etnologa) i časopis učinio poznatim ne samo u Kraljevini Italiji, već i u mnogim europskim zemljama. U tijeku daljnjeg izlaženja na čelu uredništva izmijenilo se više članova Minervina društva, poznatih proučavatelja prošlosti, poznavatelja i ljubitelja starina Julijske Venecije: Piero Sticotti (1903.-52.), Marino Szombathely (1953.-70.), Cesare Pagnini i Giuseppe Secoli (1973.-84.), Alfieri Seri (1985.-87.), Gino Pavan (1988.-2017.), Rossella Fabiani (od 2018.).

Od 1938.-39., kada započinje IV. serija, Archeografo Triestino postaje edicijom tršćanske sekcije odbora Deputazione di Storia Patria per le Venezie, a dvobrojem 16-17 za godine 1949.-50., ponovno se vratio u Minervino društvo.

Časopis donosi golemu građu, važnu za povijest Istre, Julijske Venecije i cijeloga sjevernojadranskoga prostora, dobrim dijelom neiskorištenu i nedovoljno vrjednovanu i kritički ocijenjenu u hrvatskoj povijesnoj znanosti.

https://www.societadiminerva.it/demo/pubblicazioni/archeografo-triestino/