Baštȉja, nekadašnja grožnjanska luka na rijeci Mirni, dobila naziv po obrambenoj kuli koju su podigli Mlečani (bastia).

Predstavljala je važno mjesto za utovar i istovar robe u srednjem i novom vijeku o čemu svjedoči i tarifa iz 1726. uklesana na kamenu ploču trga u Vižinadi.

Uzvodno, do Istarskih toplica plovile su veslarke, drvene brodice 5 do 10 m duge kojima gaz nije prelazio metar i pol, a služile su za prijevoz keramike i amfora. Nadalje, od toplica do podno Buzeta plovilo se batanama i batelima plitkog gaza, a plovnost rijeke ovisila je o njezinom vodostaju budući da more nije dopiralo tako duboko. Luka je bila od velike važnosti za Grožnjan i okolna mjesta jer je omogućavala trgovinu svim proizvodima. Bila je vrlo važna i za izvoz drva iz državne Motovunske šume (Šume sv. Marka), prijevoz kojega je bio jedna od najtežih državnih poreznih obveza okolnoga stanovništva (karatada).

Nakon što je Mletačka Republika 1797. propala, kanali su se prestali održavati, a livade su se pretvorile u močvare. Zavladala je malarija. Tek je 1930-ih bonificirana dolina i isušena močvara. Time je iskorijenjena malarija i omogućeno ponovno obrađivanje veliki plodnih površina. Riječni promet izumro je razvitkom cestovnog prometa.

Na desnoj obali rijeke, oko 1 km nizvodno od mosta Ponte Porton, smještena je crkvica Majke Božje od Baštije, četvrtastog tlocrta, s malom preslicom na pročelju i lopicom poduprtom stupovima. Sagrađena je u XIV. st. te obnovljena 1610. Na oltaru je bila pala s likom Majke Božje. Crkvica je bila važno mjesto okupljanja za tadašnje mornare i okolno stanovništvo. Obnovljena je 2000., kada su otkriveni stariji zidovi i temelji znatno niže od sadašnje razine, što znači da je bila uzdizana zbog plavljenja.