Crkva sv. Antuna opata u Žminju mala je kamena pravokutna gotička crkva šiljastog svoda. Izgradio ju je majstor Armirigus 1381. godine što je vidljivo iz natpisa na pročelju crkve. U prostoru bez apside crkva je duga 4,25 m, široka 4,10 m i visoka 5,50 m. Apsida crkve duboka je 1,8 m, široka 2,70 m i visoka 4,20 m, za 1,30 m niža od zapadnog dijela prostora.

Zidana je od pravilno obrađenih kamenih blokova (kvadri) složenih u pravilnim redovima s jedva primjetnim spojnicama. Pročelje crkvice iznad ulaza ima velik okrugli prozor. Prvotna vrata crkve imala su polukružni luk što je vidljivo kako s vanjske strane tako i u unutarnjem dijelu crkve. Prozorčići na južnom zidu su kvadratnog oblika, a na začelnom zidu apside okrugli. Prozorčići su zanimljivi jer im je okvir izrađen zajedno s tranzenama od jednog komada monolitnog kamena. Unutrašnjost crkve raščlanjena je na pravokutnu lađu i malu pravokutnu apsidu. Svod lađe poduprt je nišama s polukružnim lukom dok je krov crkve pokriven škriljama. Crkva je oslikana freskama, a njihov autor dolazi iz jedne od značajnijih venecijanskih radionica s kraja XIV. st. (radionice venecijanskog trecenta). Naručitelji fresaka u sv. Antunu željeli su biti zabilježeni te ih i dan danas vidimo kako hodaju u povorci. Najupečatljiviji prizor fresaka scena je Marijine krunidbe koja zauzima gornji dio istočnog zida, neposredno iznad oltara. Na velikom prijestolju sjede Marija i Krist koji ju kruni. Najdirljivije su pak prikazani anđeli koji ih okružuju s muzičkim instrumentima i krilima, te predstavljaju nebeski orkestar. Svod apside oslikan je simbolima evanđelista a svod lađe uprizorenje je života sv. Antuna. Bočne niše lađe oslikane su prizorima iz Kristova života. Na zidovima građevine nalaze se glagoljski grafiti iz XV. i XVI. st. Crkva je jedno vrijeme bila pretvorena u štalu, no 1910. godine austrijska vlast otkupila ju je od privatnika i crkva se sredila. Po svršetku Prvog svjetskog rata dvije žene iz Žminja nastavile su sa sređivanjem crkve skupljenim milodarima. Crkvica je obnavljana 1913., 1934. i 1980. godine. Freske su restaurirane i konzervirane te po mišljenju brojnih stručnjaka za zidno slikarstvo i povijest umjetnosti spadaju u sam vrh zidnog slikarstva srednjevjekovne Istre. Profesor Andrija Mohorovičić nazvao je ovu crkvicu "malom bazilikom".