Legenda o Groti sv. Stipana (stijeni sv. Stjepana) nad Istarskim toplicama vezana je uz nastanak ljekovite vode na tom lokalitetu u dolini rijeke Mirne. Mnogi su putopisci i znanstvenici pisali o otkriću sumporne vode, koja liječi kožne bolesti i reumatizam.

Romantična legenda kazuje o čednoj i dobroj djevojci, koja je zbog optužbe za nemoral odlučila sebi oduzeti život. Popela se na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala sv. Stjepanu: „Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, a ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“. Prema priči, djevojka je skočila, ostala živa, te je otada to mjesto bilo izvorištem ljekovite vode. Stijena s koje je skočila nazvana je po sv. Stjepanu, a na tom se mjestu u dva navrata, u 16. i 19. stoljeću gradila crkva, sa širokim pogledom na dolinu Mirne.