Jȗršići (Jȕršići, tal. Roveria), naselje 9 km južno od Savičente/Svetvinčenta, općina Svetvinčenat (45°1′N; 13°53′E; 230 m nadmorske visine); 202 stanovnika (2021.).

Smješteni su pokraj županijske ceste Vodnjan – Savičenta. Talijanska inačica imena u hrvatskom označava šire područje (Roverȉja), a ne samo selo.

Stanovnik Juršići je Rovȅrac (Lovȅrac) i Jurišćȁnac, stanovnica Rovȅrka (Lovȅrka) i Jurišćȁnka.

Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, masline, povrće i žito) i stočarstvom (goveda, svinje), a u novije vrijeme i iznajmljivanjem turističkih apartmana i kuća za odmor.

Potkraj XVI. i na početku XVII. st. Venecija je u nekoliko navrata na to područje naseljavala hrvatske izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije. Velik utjecaj na podizanje kvalitete života u Juršićima imao je Josip Velikanje, kapelan 1875.–1921. Godine 1876. pokrenuo je hrvatsku školu, koja kao osnovna škola djeluje i danas (nastava se 1925.–43. morala odvijati na talijanskom jeziku, nova školska zgrada otvorena je 1933.).

Do 1950. područje je kao kapelanija pripadalo vodnjanskoj župi. Središte vjerskoga života je crkva sv. Franje Asiškoga (1874.); do njezine je izgradnje kapelanijska crkva bila crkva sv. Kvirina (na mjesnom govoru Svȇti Kȉrin) na cesti prema Vodnjanu (izgrađena u XVI. st. na mjestu ranokršćanske trobrodne bazilike; na pročelju ima preslicu, a ispred njega trijem).

U Juršićima je radionica Restauratorskog odjela Vodnjan-Juršići Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Početkom listopada u Juršićima se održava županijska i državna "Smotra istarskega tovara" u sklopu koje se kao specijalitet nude i jela od magarećeg mesa.

Slike