Jugoslavija, državna zajednica Južnih Slavena u XX. st.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS, tzv. prva Jugoslavija) nastala je 1.XII.1918. ujedinjavanjem najvećega dijela južnoslavenskih zemalja bivše Austro-Ugarske (Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba) sa Srbijom i Crnom Gorom u novu državu sa srpskom dinastijom Karađorđevića na čelu. Država je 3.X.1929. promijenila naziv u Kraljevina Jugoslavija.

Iako ju je u listopadu 1918. Narodno vijeće smatralo dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, Istra zbog talijanske okupacije i aneksije nije ušla u sastav prve Jugoslavije (Rapalski ugovor). Zbog postupaka talijanskih vlasti nekoliko je desetina tisuća istarskih Hrvata između dvaju svjetskih ratova legalno ili ilegalno emigriralo u Kraljevinu Jugoslaviju. Razmješteni su po cijeloj zemlji, a najviše ih se zadržalo u Zagrebu (Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine). Kraljevinu Jugoslaviju okupirale su u travnju 1941. snage Trećega Reicha i država saveznica te ona prestaje postojati. Njezin teritorij pripao je okolnim državama te Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Srbiji.

Tzv. druga Jugoslavija proglašena je 29.XI.1943. (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije [AVNOJ]), kad su potvrđene Pazinske odluke i odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) o pripojenju Istre. Država se krajem rata zvala Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), od 29.XI.1945. (kada je proglašena republika) Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), a od 7.IV.1963. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Novim Ustavom, proglašenim 21.II.1974. (prethodni su proglašavani 1946., 1953. i 1963.), država je decentralizirana jer su u znatnoj mjeri smanjene ovlasti saveznih tijela, a republike su definirane kao države s pravom na odcjepljenje. Posebno ustavno povjerenstvo, koje ga je sastavilo, zasjedalo je uglavnom na Brijunima/Brionima pa su ga neslužbeno nazivali i Brionskim ustavom, a Jugoslaviju koja je njime preoblikovana Brionskom Jugoslavijom. Dugogodišnji predsjednik Jugoslavije bio je Josip Broz - Tito.

Krajem II. svjetskog rata (narodnooslobodilački pokret) Jugoslavenska je armija oslobodila Istru i Slovensko primorje, a slijedila je diplomatska borba za nove državne granice. Privremeno narodno predstavništvo DFJ izglasalo je 26.VIII.1945. rezoluciju u kojoj se zahtijeva priključenje Slovenskoga primorja, Beneške Slovenije, Trsta, Istre, Rijeke, Zadra te otoka Lastova i Palagruže Jugoslaviji. Zahtjevi su se temeljili na načelu narodnosti i prava samoodređenja naroda. Međutim, Savjet ministara vanjskih poslova u Londonu donio je 19.IX.1945. odluku o granici između Italije i Jugoslavije. Međusaveznička komisija za razgraničenje trebala je boraviti u Istri 15.–24.III.1946. Odmah po dolasku predan joj je Memorandum Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora za Istru, u kojemu je opisana cjelokupna povijest Istre i istarskih Hrvata i kojim se dokazuje njezino hrvatstvo (Cadastre National de l’Istrie). Ugovorom o miru s Italijom (Pariški mirovni ugovori) Istra je 1947. podijeljena: sjeverozapadni dio od Novigrada prema sjeveru predan je Slobodnom Teritoriju Trsta, a ostali dio Istre pripao je Jugoslaviji. Nakon potpisivanja Londonskoga memoranduma i ukidanja Slobodnog Teritorija Trsta, obavljeno je prema Rješenju Saveznog izvršnog vijeća FNRJ od 7.X.1954. razgraničenje pojedinih istarskih kotara između Narodne Republike (NR) Slovenije i NR Hrvatske (Hrvatska je manji dio Bujštine ustupila 1955.). Problem pograničnih teritorija i odnosa između Italije i Jugoslavije riješen je tek Osimskim sporazumima.

Raspadom SFRJ 1991. došlo je do nesporazuma između Slovenije i Hrvatske oko nekih pograničnih mjesta uz rijeku Dragonju. Posebice je sporan postao Piranski zaljev, odnosno način određivanja morske granice. Istra je u Jugoslaviji doživjela gospodarski razvoj i vrijedila je kao razvijena i bogata regija. Posebice su napredovali brodograđevna industrija i turizam, ali je zapostavljena poljoprivreda (vinogradarstvo i maslinarstvo).