Dajla, pogled s kule palače Grisoni, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Danilo Memedović)

Dajla

Dȃjla (tal. Daila), naselje sjeverno od Novigrada (45°21′N; 13°32′E); 353 stanovnika (2021.), grad Novigrad.

Razvilo se oko istoimene uvale, gdje je u njezinu sjevernom dijelu (Karigador) bila luka koju su koristili stanovnici okolnoga područja, osobito Brtonigle, a u vrijeme Mletačke Republike otuda su se odvozili hrastovi trupci za potrebe venecijanskog Arsenala (karatada).

Danas je Karigador samostalno naselje u općini Brtonigla, a oko zaljeva južno od ceste za Fiorine, gdje je granica između Brtonigle i Novigrada, prostire se naselje Dajla u kojem pretežu apartmani za iznajmljivanje i kuće za odmor. U neposrednom zaleđu uvale i uz cestu koja vodi duž obale prema Novigradu nalaze se zaseoci Zidine, Fermići, Šajini i Milovac (Stancija Bružada).

Stanovnik je Dȃjlan, a stanovnica Dȃjlanka.

Stanovništvo se bavi pretežito poljodjelstvom (vinova loza, masline, žito), ribarstvom, a u novije doba i turizmom (restorani, iznajmljivanje apartmana i kamp Mareda).

Cijela je obala bila naseljena u rimsko doba (ostatci više rustičnih vila, natpisa, grobova i sl.), a u VI. st. izgrađena je prva ranokršćanska bazilika (ostatci podnoga mozaika). Samostan je ondje postojao vjerojatno već u VI. st., a benediktinski je cenobij približno iz IX. st. U XIII. st. iz nepoznatih je razloga napušten, pa je došao u posjed novigradskih biskupa, koji su ga dodijelili koparskoj plemićkoj obitelji Sabini. Oni su izgradili utvrđenu ladanjsku zgradu koja je postala središtem velikoga posjeda, ali je poslije zapuštena.

Godine 1736. posjed je kupila koparska plemićka obitelj Grisoni, koja ga je obnovila i izgradila novi kompleks palače i gospodarskih prostora. Novu je palaču za Grisonije projektirao 1798. francuski arhitekt Gabriel Le Terrier de Manetot u neoklasičnom stilu, ali konačno zdanje, u skromnijoj izvedbi koparskoga graditelja Francesca Bracciadora (dovršeno 1830.), ne slijedi njegov plan. Barokno-neoklasicistički kompleks u Dajli je jedan od najznačajnijih i najvećih primjera ladanjskoga graditeljstva u Istri.

Nakon obiteljske tragedije (smrti jedinog nasljednika 1841.) grof Francesco Grisoni oporučno je polovicu svojih dobara, tj. palaču i čitav posjed u Dajli, posjed sv. Onofrija u blizini Pirana i dio piranskih solana, ostavio benediktincima, uz uvjet da se brinu o materijalnom i duhovnom stanju lokalnog stanovništva. Benediktinci se u Dajlu vraćaju 1858. (iz opatije u Praglii kraj Padove) i organiziraju samostan kao uzorno gospodarstvo koje se temeljilo na uzgoju poljoprivrednih kultura, prvenstveno maslina, vinove loze i pšenice, a usto su bili, uz De Franceschije iz Šegeta, jedni od najznačajnijih uzgajivača bujskog tipa istarskog goveda. Dajlu su napustili 1948. nakon montiranoga sudskoga procesa i nacionaliziranja samostanske imovine. U samostanu je od 1955. djelovao dom za starije osobe, koji je 1989. premješten u novoizgrađeni objekt u Novigradu (Dom za starije osobe Novigrad).

Čitav posjed je osamostaljena Republika Hrvatska (RH) 1990-ih predala Porečko-pulskoj biskupiji, a oko tih nekretnina vodila se kasnije velika pravna bitka između biskupije i samostana u Praglii, koji je tražio povrat imovine, a potom se umiješala i RH premda se radilo o unutarcrkvenom sporu. Zbog neslaganja s prvom odlukom Vatikana da imovina u Dajli pripadne benediktincima iz Praglie, porečko-pulski biskup Ivan Milovan bio je prisiljen odstupiti s dužnosti, ali je spor 2015. okončan u korist biskupije.

Župna crkva sv. Ivana Krstitelja građena je 1775.–1903. (posvećena 1783.) u kasnobarokno-neoklasicističkom stilu na mjestu srednjovjekovne koja je zbog toga srušena. Župa je osnovana 1971., pripadaju joj i naselja Fermići, Gožana, Karigador, Mareda, Stancija Bružada, Sveti Benedikt, Šajini i Zidine. Na rtu Belvedere (zvanom i Karigador) blizu dna zaljeva nalazi se crkvica Blažene Djevice Marije od Milosti, izgrađena 1912.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Luigi Parentin, „Daila – memorie“, Pagine istriane, 19-20, 1967., 47-58; isti, „I Benedettini a Daila“, isto, 25, 1969., 29-43; Giuseppe Tamburrino, I Benedettini di Daila e S. Onofrio in Istria: ultime vicende (1940 – 1950), Praglia 1997.; Marijan Bradanović – Jugo Jakovčić – Radovan Oštrić, „Dajla“, Sic ars deprenditur arte. Zbornik u čast Vladimira Markovića, ur. Sanja Cvetnić, Milan Pelc i Daniel Premerl, Zagreb 2009., 81-102; Marino Martinčević, „Izvori za povijest benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja u Dajli u Državnom arhivu u Pazinu“, Vjesnik istarskog arhiva, 20, 2013., 229-240; isti, „Atti capitolari benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja u Dajli (1881. – 1906.)“, isto, 23, 2016., 131-220; Dajla – Daila: testamenta heri et hodie, ur. Jerica Ziherl i Marijan Bradanović, Novigrad – Cittanova 2023.