Martinuzzi, Giuseppina (Maria Sandra), pedagoginja, pjesnikinja i političarka (Labin, 14.II.1844. – Labin, 25.XI.1925.).

Rođena je u uglednoj građanskoj obitelji, doseljenoj 1720. iz Furlanije. Obrazovao ju je otac, a potom je privatno studirala te 1873. počela raditi kao učiteljica na zamjeni u Labinu, a potom u Galižani. Godine 1875. dobila je diplomu za poučavanje u općim pučkim školama, pa je nastavila predavati u Miljama i potom do umirovljenja 1905. u Trstu. Bila je izvrsna pedagoška radnica, praktičarka i teoretičarka te suradnica mnogobrojnih pedagoških časopisa. S grupom autora sastavljala je udžbenike za osnovnu školu. Zapažen je njezin priručnik Manuale mnemonico (1886.), s oglednim tablicama za lakše pamćenje gradiva.

Pisala je pjesme, a najpoznatiji joj je socijalni spjev Ingiustizia (1907.). Bila je vlasnica i pokretačica dvaju književnih časopisa – Pro Patria i, nakon njegove zabrane, Pro Patria Nostra. Također se isticala društvenim i političkim djelovanjem. U početku je bila na pozicijama iredentizma, a potom je prihvatila ideje socijalizma. Održala je mnogobrojne javne govore, zastupajući prava djece, radnika, posebice žena, a zagovarala je suradnju talijanskog i slavenskog žitelja u Istri. Godine 1921. učlanila se u Komunističku partiju Italije (KPI, Partito Comunista d'Italia, PCI).

Njezino ime nose ulice u Labinu, Novigradu, Puli, Rovinju, Umagu i rimskom predgrađu Ottavia te talijanska osnovna škola u Puli.