Fridrik (Friedrich) August II., saski kralj i prirodoslovac (Dresden, 18.V.1797. - Brennbüchel, Tirol, Austrija, 9.VIII.1854.).

Godine 1830. izabran je za suvladara uz svoga strica, saskog kralja Antuna, a nakon njegove smrti 6.VI.1836. naslijedio ga je na prijestolju. Iste je godine objavio niz zakona i odredio najmanju i najvišu kaznu za svako pojedino kažnjivo djelo. Godine 1849. narod se pobunio, a vladar je bio prisiljen pobjeći iz Dresdena na nekoliko dana i ostaviti vojsci da umiri pobunjenike.

Tijekom školovanja veliku je pažnju poklanjao prirodnim znanostima, posebno botanici. Bio je strastveni botaničar i ljubitelj prirode, a svoja je znanja često nadopunjavao putovanjima Europom.

Godine 1838. iskoristio je netom otvorenu brodsku liniju Trst – Carigrad da se doveze u Istru i Dalmaciju. Želeći ostati nepoznat, na brodu Grof Mitrowsky putovao je pod imenom grofa Hochensteina. Posjetio je Klek, Velebit, Biokovo, Zmijsko brdo na Pelješcu, a na povratku i Učku. U svibnju 1938. iz Rijeke se kočijom preko Kastva odvezao na Poklon odakle se namjeravao uspeti na Vojak, najvišu kotu Učke i Istre, ali je zbog lošega vremena morao odustati. Na putu ga je pratio tršćanski prirodoslovac Bartolomeo Biasoletto, rodom iz Vodnjana, koji je 1841. u Trstu objavio knjigu Relazione del viaggio fatto nella primavera del 1838 dalla Maesta del re Federico Augusto di Sassonia nell'Istria, Dalmazia e Monte Negro. U posjetu hrvatskim krajevima pratio ga je i barun Josip Jelačić, budući hrvatski ban.

Uporni kralj nije odustao od uspona na vrh Učke. Sedam godina kasnije, 11.VI.1845. u pratnji baruna Jelačića popeo se na Vojak odakle se predvečer spustio u Lovran, gdje se kratko odmorio, a bio je počašćen odležanim domaćim vinom, iz podruma pomorskog kapetana Francesca Saverija Lettisa. U spomen na kraljev posjet Lovranci su bili postavili čak tri spomen-ploče. Njihovu izradu platio je kapetan Lettis, a napise na njima osmislio je lovranski učitelj, svećenik Celligoi. On je 20.VI.1845. u tršćanskom dnevniku L'Osservatore Triestino objavio stihove koje je na latinskom spjevao u čast kraljeva posjeta Lovranu. Pjesma je bila i na ploči koja je bila postavljena uz ladonju pod kojom se kralj odmarao, ali je kasnije zagubljena. Druge dvije kamene ploče uzidane su u ogradni zid vile Istria (bivša vila Valcich) na lovranskom Trgu slobode, a godine 2010. postavljena je informativna tabla s višejezičnim prijevodima njihovih tekstova.

Usprkos važnim obvezama kralj je uspijevao nalaziti vremena za bavljenje botanikom i za istraživačke pothvate i putovanja te je dao nezanemariv doprinos prirodoslovlju. Poginuo je u prevrtanju kočije u Tirolu, za jednog od svojih brojnih putovanja.