Literatura
Pietro Stancovich, Biografia degli uomini distinti dell’Istria, III, Trieste 1829.; Giovanni Radossi, Monumenta heraldica Iustinopolitana, Rovigno–Trieste 2003.
Gavardo, koparska plemićka obitelj (XIII.–XX. st.) podrijetlom iz mjesta S. Martino di Gavardo (Brescia).
Praotac koparskoga odvjetka obitelji (1210) bio je Gavardo I., koji je bio u službi akvilejskoga patrijarha Volchera. U XIV. st. obitelj se razdijelila na dvije grane: prva je izumrla u XIX.st.; druga, koja potječe od Filippa II., upisana 1431. u registar koparskoga plemstva, bila je 1416. primljena u Veliko vijeće, a u XV. st. i u puljsko plemstvo.
U vojnoj službi Mletačke Republike istaknuli su se sljedeći članovi: Gavardo II., sudionik rata na Kreti 1363.–66.; Santo I., koji se 1452. borio s milanskim snagama kraj mjesta Abbadia di Cerreto; Giovanni Filippo, u drugoj polovici XV. st. zbog vojnih zasluga postao je upravitelj gradske vage; Rinaldo I., krajem XV. st. vojni izaslanik u Lombardiji, Burgundiji, Toskani i Švicarskoj; Roberto I., 1515. sudionik rata u Furlaniji; Alessandro I., 1511. vojni zapovjednik u Padovi, 1527. u Raveni; Giovanni, kapetan Slavena 1614.; Antonio, guverner u Omišu, umro 1664.; Santo II., branitelj Rašpora 1511.; Gavardo III., ratovao u Tržiču 1519.; Francesco I., 1568. branio Istru od uskoka; Rinaldo II., koncem XVI. st. collaterale u Zadru; Pietro, umro 1721. kao guverner u Palmi.
Obitelj Gavardo dala je niz dvigradskih podestata i pretora u Kanfanaru (1668.–1794.). Svećenik i erudit Gavardo (1701.–1736.) postao je član Kraljevske akademije u Londonu. Domizio (1627.–?), brat Olimpa (1623.–1707.), viteza sv. Marka (1675.), bio je liječnik u Veneciji. Otac Filippo Maria (?–1708.) bio je učeni servit. Francesco je u XVIII. st. izgradio palaču (danas u Kidričevoj ulici u Kopru) koja je kasnije prešla u vlasništvo obitelji De Totto. Obitelj se 1739. povećala te je uredila crkvicu Sv. Trojstva.
Alessandro (1732.–1818.) je bio član Accademije dei Risorti i autor spjeva La Rinaldeide ossia il Lanificio di Carlisburgo (1764.); Francesco Innocente bio je 1806. prisjednik prvostupanjskoga suda u Kopru; Francesco (?–1812.), prokurator Apelacijskoga suda u Dubrovniku; Alessandro je 1813. bio predsjednik civilnog, političkog i gospodarskog suda u Kopru; Tino (1891.–1914.) je na dijalektu objavio zbirku pjesama Fora del semenà. Rime vernacole (1912.).
Obitelj je stekla posjede u Krkavčama, Merišću, Oskorušu, Podgradu, Zabavljama i Laboru.
Pietro Stancovich, Biografia degli uomini distinti dell’Istria, III, Trieste 1829.; Giovanni Radossi, Monumenta heraldica Iustinopolitana, Rovigno–Trieste 2003.
Istrapedia je regionalna internetska enciklopedija, projekt Istarske županije. U njoj su riječju, slikom i zvukom objedinjeni i predstavljeni zemljopis, priroda, povijest, svekolika baština, zapažene osobe, umjetnost, kultura i ostale značajke cijelog istarskog poluotoka, neovisno o političkim granicama.
Više o projektu Istrapedia...Istrapedia sadrži više od 4.000 natuknica, a moguće ju je pretraživati kroz abecedarij, naznačene kategorije, galerije i teme, vezane članke ili pomoću tražilice u koju se upisuju riječi povezane s iskanom natuknicom ili više njih.
Više o mogućnostima tražilice...Istrapedia je djelo više stotina autora, pisaca natuknica, snimatelja, urednika... No, ona se stalno nadograđuje, a u njezinom obogaćivanju mogu sudjelovati i čitatelji svojim komentarima, primjedbama i prijedlozima, kao i konkretnim prilozima - natuknicama, fotografijama, video i audio zapisima.
Više o mogućnostima suradnje...
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar