Gračišće

Gračišće, naselje kraj Pazina (45°13′N; 14°01′E; 290 m nad. vis.); 467 stanovnika (2001.); sjedište istoimene općine. Nalazi se na vrhu brežuljka iznad ceste Pazin–Pićan, visoko ponad vododerina koje se slijevaju u rijeku Rašu. Stanovništvo se bavi gotovo isključivo poljodjelstvom (vinova loza, žitarice, voće) i stočarstvom (goveda, svinje), a manjim dijelom radi u tercijarnim djelatnostima (Pazin).

U posljednje vrijeme razvija se ruralni i izletnički turizam (Pješačka staza sv. Šimuna). Naselje gradinskoga karaktera vjerojatno je bilo napušteno u rimsko doba, a ponovno obnovljeno u kasnoj antici kao utvrda za zaštitu stanovništva u nemirnim vremenima. Prvi se put spominje 1199. kao Galegnana, kad je župan bio neki Držiha (Dražiha?, Dražić?, prema "zupanus Drasicha de Galegnana" u radu Pietra Kandlera Notizie storiche di Montona). Bilo je feudalni posjed akvilejskih patrijarha, zatim knezova Goričkih te je 1374. ušlo u sastav Pazinske knežije. Pripadalo je Pićanskoj biskupiji do njezina ukidanja 1788. U urbaru 1498. nosi ime Galiann, a u sljedećem (1578.) dobiva naziv »gradića« (Städtl). U to je doba bilo jedno od najvažnijih naselja Knežije, po broju stanovnika veće, a po gospodarskoj moći snažnije i od Pazina. Stradalo je u ratovima Mlečana protiv Knežije 1508.–10. i 1616.–17., ali njegovi stanovnici bunili su se i protiv feudalnih gospodara (1636.). U XIX. i XX. st. ostalo je izvan glavnih prometnih pravaca, pa je stagniralo do danas. Srednjovjekovne zidine velikim su dijelom očuvane na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani grada, uključujući zapadna gradska vrata i kružnu kulu na istočnom uglu (iz 1500.). Kroz prolaz gradskih vrata ulazi se u ložu iz 1549., pokraj koje su fontik i prostor straže (danas prostor općinskih službi). Na početku maloga trga palača je Salamon, dvokatna građevina s gotički profiliranim prozorima na prvom katu, a renesansnim zaobljenim prozorima na drugom (oko 1570.). Na trgu je zavjetna crkvica sv. Marije, koju je za Petra Beračića 1425. sagradio graditelj Dento. Jednostavna je četverokutna tlorisa presvođena šiljasto-bačvastim svodom. U njoj su sačuvane zidne slike (oko 1430.: Poklonstvo kraljeva, sveci, skica Navještenja). Na pročelju je preslica, a ispred njega poslije je dodan trijem s drvenim kasetiranim stropom. Sjevernu stranu trga zatvaraju ostatci biskupskoga dvora (povremena rezidencija pićanskih biskupa) s tzv. biskupskom kapelom (sv. Antun Padovanski – sv. Fabijan i Sebastijan) iz 1381., obnovljena 1486. To je pravokutna jednobrodna kapela s poligonalnom apsidom, nadsvođena gotičkim rebrastim svodom. Gotička je i crkva sv. Eufemije, trobrodna bazilika s trima upisanim apsidama, građena 1383. te nekoliko puta obnavljana (1864., 1985.). U njoj se nalazilo poznato romaničko drveno raspelo iz XIII. st. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krescencije trobrodna je bazilika izgrađena 1769. na mjestu prijašnje. Ima barokno pročelje, više kamenih i drvenih oltara, rezbarene korske klupe i više liturgijskih predmeta iz XVIII. st. U ulici Pod sv. Fumiju sačuvan je niz kuća iz XV. st., sa stambenim prostorom na katu kojemu se pristupa vanjskim stubištem te s konobom u prizemlju. U predjelu Potok sačuvane su obrtničke kuće iz XVI.–XVIII. st.

Robert Matijašić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 27. 1. 2019., ur.

 

http://www.gracisce.hr/

http://www.tzpazin.hr/