Gortanovci

Gortanovci, skupina antifašista iz Berma koja je 24.III.1929. izvela oružanu akciju protiv povorke glasača na putu prema Pazinu. Članovi tajne organizacije TIGR u Bermu bili su Živko Gortan, Viktor Baćac, Dušan i Vjekoslav Ladavac, a ubrzo su im se pridružili V. Gortan i Stjepan Brajković.

Oni su odlučili iz zasjede spriječiti birače iz okolnih sela koji su cestama Beram–Pazin i Brestovica–Pazin išli na izbore. V. Gortan je kraj Brestovice ispalio ispred povorke iz Kašćerge osam metaka u zrak. Nastala je panika, koju su podignuli za to zaduženi sudionici povorke, te su se seljaci razbježali. Na cesti Beram–Pazin bili su kraj Kamuž brijega V. Baćac te D. i V. Ladavac. Oni su zapucali ispred povorke birača, a dva člana skupine koja su trebala biti u njoj i podignuti paniku zakasnili su, te se povorka nije razbježala. Dva su se metka odbila od rubnika i ranila dvojicu seljaka: Ivan Tuhtan preminuo je nakon dva dana u puljskoj bolnici, a Mate Brajković bio je lakše ranjen. Vlasti su raspisale nagradu od 50000 lira onomu tko prokaže sudionike akcije. Ivan Mišan i Franjo Tuhtan iz Trviža posvjedočili su da su vidjeli Danila Vivodu i V. Gortana, iako oni ondje nisu bili. Vivoda je uhićen, a Gortan je nakon skrivanja u Veloj Trabi htio pobjeći vlakom u Jugoslaviju, ali je na putu uhićen. Nakon mučenja obojica su priznali što su znali, pa su ostali članovi skupine također uhićeni i 29.V. odvedeni u Rim. Specijalni sud za zaštitu države preselio se iz Rima u Pulu, gdje je u današnjoj školi na brdu Sv. Martin 14–16.X.1929. održan proces. Tužitelj je tražio smrtnu kaznu za sve, ali je nakon intervencije beogradskoga apostolskog nuncija papa Pio XI. posredovao kod Mussolinija, pa je predsjedniku suda stigao brzojav da na smrt osudi samo jednoga optuženika. Izbor je pao na Gortana, koji je strijeljan 17.X., dok su ostali osuđeni na 30 god. zatvora i 10 god. policijskoga nadzora. Kazna im je 1930. smanjena za 2 god., a zatim 1932. za još 10. Nakon potpisivanja pakta o miru i sigurnosti između Jugoslavije i Italije (25.III.1937), njihovi rođaci Jure Červar i Vjekoslav Gortan pokrenuli su poč. 1938. pravni postupak za njihovo puštanje. U kolovozu su pušteni uvjetno na 5 god., s obvezom javljanja policiji. D. Ladavac odmah je pobjegao u Jugoslaviju, dok su drugi ostali u Istri. Kada je Italija ušla u rat 10.VI.1940. uhićeni su s drugim antifašistima, ali su svi osim V. Ladavca pušteni. Ponovno su uhićeni pa pušteni prije napada na Jugoslaviju 6.IV.1941. U ožujku 1942. sastali su se s partizanima u šumi između Pazina i Motovuna, te pristali surađivati u oružanoj borbi, ali kada je u lipnju 1943. policija otkrila drugu pazinsku organizaciju NOP-a (prvu je otkrila 1942), i oni su dospjeli u puljski zatvor. Nakon njem. okupacije Istre, nisu stigli pobjeći iz zatvora, pa su pušteni tek 15.I.1944., kada su potpisali izjavu da se neće baviti politikom. U dogovoru s partizanima inscenirali su nasilan odlazak u NOB, gdje su obnašali odgovorne dužnosti.

H. Buršić