Loborika

Loborika, naselje sjeveroistočno od Pule, općina Marčana (44°55′N; 13°54′E; 116m nadm. vis.); 524st. (2001). Nalazi se uz cestu Pula–Labin. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom, a dio ih radi u obližnjoj Puli, u industriji i uslužnim djelatnostima. Područje je bilo nastanjeno u prapovijesti (gradine u okolici), rimsko doba (ostatci građevina u selu Radeki, nalaz ant. natpisa) i u ranome sr. vijeku (dijelovi arhit. kamene plastike i liturgijske i crkv. opreme iz VIII–XI.st.).

Prvi se put u pov. vrelima javlja 1150. kao Ravaricum, kad je pripadalo pulskom području. Od XIV.st. dio je vodnjanskih regalia, podložnih akvilejskom patrijarhu. Velikim dijelom napušteno zbog bolesti i ratova u XV–XVI.st., u naselje su u XVI–XVII.st. planski doseljavani novi stanovnici, ugl. iz Dalmacije. Ruševine srednjovj. naselja s predromaničkom crkvom nalaze se u šumi zapadno od groblja. Današnje naselje oblikovano je u XVI–XVII.st. Župna crkva sv. Flore jednobrodna je, s novom sakristijom; u zidove su ugrađeni ant. i srednjovj. spoliji. Na drvenom oltaru s ophodom nalazi se pala A. Moreschija Prijestolje milosti sa sv. Florom i sv. Franjom Asiškim i srebrni procesijski križ.

LIT.: B. Marušić, Varia archaeologica secunda, Histria archaeologica, 1982–83, 13–14; isti, Doprinos poznavanju ranosrednjovjekovne skulpture u Istri, Jadranski zbornik, 1982–85, 12; N. Kudiš-Burić, Vizitacije pulske biskupije iz 1658. i 1659. godine, u: U kraljevskim stranama i pod Svetim Markom, Rijeka 2003; N. Kudiš, Dva priloga slikarstvu prve polovine 17.st. u Istri, Prijateljev zbornik II, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1992, 33.
N. Nefat