Sticotti, Piero, arheolog (Vodnjan, 4.IV.1870. – Trst, 30.VII.1953.).

Djetinjstvo i mladost proveo je u Trstu. Na Bečkom je sveučilištu 1894. diplomirao klasičnu filologiju i arheologiju. Već je 1893. objavio svoj prvi rad o arheologiji, izvješće s putovanja po Liburniji i Dalmaciji, Bericht über einen Ausflug nach Liburnien und Dalmatien (Archäologisch-epigraphische Mitteilungen, 16), a 1896. drugi, zajedno s Edwardom Nowotnyjem, Aus Liburnien und Istrien (u istom časopisu, br. 19).

Do 1898. posjetio je Istru, ponovno Liburniju i Dalmaciju, Crnu Goru, potom Italiju, Grčku i Malu Aziju, sve dok se nije zaposlio u Trstu kao gimnazijski profesor. Od 1905. radio je u Gradskom muzeju u Trstu (Museo Civico di Storia e d’Arte), kojemu je bio ravnateljem od 1920. do umirovljenja 1940. Vodio je arheološka istraživanja na Cresu (Osor) i u Nezakciju (1922.).

Objavio je mnogobrojne radove iz istarske antičke epigrafije: Epigrafi romane (AMSI, 1897.), Epigrafi romane d’Istria (AMSI, 1908.), Diploma militare istriano (Archeografo Triestino, 1908.), Nuova rassegna di epigrafi romane (Archeografo Triestino, 1914.), koje je okrunio izdanjem zbirke natpisa tršćanskoga područja Inscriptiones Italiae, 10, 4: Tergeste (1951.). Važno je i njegovo djelo o kasnoantičkom obrambenom sustavu u Julijskim Alpama Il Limes delle Alpi Giulie (1938.).