Stanovništvo

Stanovništvo. U skladu s političkom podjelom, stanovništvo Istre statistički je podijeljeno na tri cjeline pa u razmatranju skupnih podataka treba uzeti u obzir hrvatske (Državni zavod za statistiku), slovenske (Statistični urad Republike Slovenije) i talijanske (Istituto Nazionale di Statistica) statističke izvore. Ukupan broj stanovnika u jedinicama lokalne uprave 2001-02. iznosio je 341834. Na 88,0% područja poluotoka, što se nalazi u RH (Istarska županija; općine Lovran, Matulji i Mošćenička Draga, te gradovi Kastav i Opatija u Primorsko-goranskoj županiji), živi 71,4% istar. stanovništva (244126 st., 2001); na 10,9% teritorija, koji pripada Republici Sloveniji (općine Izola, Kopar, Piran, ne računajući dijelove općina Hrpelje-Kozina i Ilirska Bistrica), živi 23,1% stanovništva (78846 st., 2002), a na 1,1% poluotoka u Republici Italiji (općine Milje i Dolina u tršćanskoj pokrajini) živi 5,5% stanovništva (18862 st., 2001). Najveći dio Istre (79,1%) nalazi se u sastavu Istarske županije (IŽ), gdje je 2001. popisano 206344 st., što je 60,4% ukupnoga stanovništva na poluotoku.

Prosječna je gustoća naseljenosti Istre 96,1 st./km2; u IŽ nešto je niža i iznosi 73,4 st./km2. Podatci o gustoći naseljenosti pojedinih općina i gradova pokazuju neravnomjeran razmještaj stanovništva, iako treba uzeti u obzir velike razlike u površini upravnih jedinica i u njihovim zemljopisnim značajkama. Opće je obilježje gustoće naseljenosti da stanovništvo pokazuje tendenciju razmještanja u urbaniziranim priobalnim područjima, a unutrašnjost ostaje slabije napučenom. Najgušće su naseljena administrativna područja Milja, Pule i Kastva, a redom slijede Izola, Piran, Dolina, Fažana, Opatija, Lovran, Medulin, Rovinj, Labin, Umag, Kopar, Novigrad, Poreč i Vrsar. Najrjeđe su naseljena područja: Gračišće, Cerovlje, Oprtalj, Bale, Grožnjan, Lupoglav i, znatno najslabije, Lanišće.

BROJ STANOVNIKA I GUSTOĆA NASELJENOSTI U ISTRI PREMA PODRUČJU UPRAVNIH JEDINICA I NJIHOVOJ DRŽAVNOJ PRIPADNOSTI 2001 (ZA SLOVENIJU 2002)

BROJ STANOVNIKA I GUSTOĆA NASELJENOSTI U ISTRI PREMA PODRUČJU UPRAVNIH JEDINICA I NJIHOVOJ DRŽAVNOJ PRIPADNOSTI 2001 (ZA SLOVENIJU 2002)

Podatci o ukupnom broju stanovnika hrv. dijela Istre kao najvećega dijela poluotoka pokazuju povezanost demografskih kretanja i → migracija s polit. poviješću. Prvi moderni popis stanovništva proveden je 1857. i od tada se postupak ponavlja svakih desetak god.: 1869., 1880., 1890., 1900., 1910., 1921., 1931., 1936., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981., 1991. i 2001. Broj st. na popisima iznosio je od 136565 na prvome do 244126 na posljednjem provedenom popisu. Najveći je porast zabilježen u međupopisnom razdoblju 1900-10 (21,39%), a dva su najveća pada u razdoblju 1910-21 (9,39%) i 1931-48 (17,59%), što je ugl. posljedica iseljavanja u Jugoslaviju nakon I. svj. rata i u Italiju nakon II. svj. rata (→ egzodus). Prema izvanrednom popisu u listopadu 1945. hrv. dio Istre imao je 232767st., a cijeli poluotok 337408st. (→ Cadastre National de l'Istrie). Od 1971. broj stanovnika neprestano raste, što pokazuju rezultati unutar IŽ: 175199 st. 1971; 188332 st. 1981; 204346 st. 1991. i 206344 st. 2001.

BROJ STANOVNIKA U HRVATSKOM DIJELU ISTRE 1857-2001.

BROJ STANOVNIKA U HRVATSKOM DIJELU ISTRE 1857-2001.

Istra je tijekom XX. st. prolazila kroz razdoblje demografske tranzicije. Do svršetka tranzicije mortaliteta dolazi na poč. 1930-ih, kada stope s oko 30‰ (broj umrlih na tisuću st.) prvi put padaju na ispod 15‰ i više ne prelaze tu vrijednost, osim u prvoj pol. 1940-ih, kada zbog ratnih okolnosti dosežu 18‰. Stope nataliteta u XIX. st. iznosile su oko 40‰ (broj rođenih na tisuću st.), a do tranzicije nataliteta i njegova pada na vrijednosti niže od 30‰ dolazi u drugoj pol. 1920-ih. Natalitet sred. XX.st. iznosi približno 20‰, a u drugoj pol. stoljeća približno 15‰. Istra je kroz tranziciju prolazila 10 do 20 god. prije Dalmacije i kontinentalne Hrvatske. Stope prirodnoga priraštaja u hrv. dijelu Istre u XX.st. bile su najviše oko 1910 (do 18‰), a iznova su rasle nakon svj. ratova (baby boom). Tako je 1920. uz natalitet od 37,1‰ prirodni priraštaj iznosio 14,7‰, a ranih 1950-ih uz natalitet veći od 20‰ prirodni je priraštaj dosezao 11,2‰. Potkraj XX. st. trend postaje negativan pa bi, da nije bilo doseljavanja, ukupni broj stanovnika zbog negativnih stopa prirodnoga priraštaja padao. U IŽ 2001. bilo je 1572 živorođene djece (natalitet 7,6‰) i 2124 umrlih (mortalitet 10,3‰), što daje negativan prirodni priraštaj od -2,7‰. Iste je godine u slov. dijelu Istre natalitet iznosio 7,3‰, a mortalitet 7,6‰, iz čega proizlazi nešto povoljniji, ali ipak negativan prirodni priraštaj od -0,3‰. Najnegativnija su kretanja u dvjema tal. općinama, gdje je 2003. prirodni priraštaj iznosio -7,1‰ (stopa nataliteta 6,7‰, mortaliteta 13,8‰). Vitalni indeks (živorođeni na 100 umrlih) stanovništva IŽ posljednjih je god. sljedeći: 75,1 (1999); 81,8 (2000); 74,0 (2001); 75,8 (2002); 69,6 (2003). Tih je god. broj rođenih bio od 380 do 677 manji od broja umrlih. Veći natalitet od mortaliteta u IŽ 2003. imale su samo općine Sveti Petar u Šumi (vitalni indeks 216,7), Cerovlje (137,5) i Bale (128,6); u Poreču je broj rođenih bio za jedan veći od broja umrlih, a u Medulinu su stope bile izjednačene. Depopulacijom su najgore pogođene općine u sjevernoj, sr. i ist. Istri: Lanišće (vitalni indeks 15,4), Motovun (25,0), Raša (30,9), Gračišće (33,3), Sveta Nedelja (35,0), Kršan (37,7), Grožnjan (45,5). Vitalni indeks na razini županije niži je od hrv. prosjeka, a nešto je niža i statistika smrtnosti dojenčadi, koja posljednjih godina bilježi znatne fluktuacije, od 5,6 umrlih na 100 dojenčadi 2002. do 10,2 godinu prije. U IŽ 2001. sklopljeno je 958 brakova, a 216 ih je poništeno.

Dobno-spolna struktura stanovništva IŽ pokazuje ukupnu premoć ženskoga stanovništva 51,6% (106375 prema 99969 muškaraca 48,4 %) te veći broj žena u dobnim skupinama iznad 60 god. života. Do te dobi u svim dobnim skupinama veći je broj muškoga stanovništva. Trbušasti dobno-spolni grafički prikaz strukture stanovništva (mjesto piramidalnoga) pokazuje nizak udio djece i starenje ukupnoga stanovništva. God. 2001. najbrojniji su bili naraštaji u dobi od 40 do 49 god., dakle oni rođeni u godinama visokoga poratnoga nataliteta, 1950-ih. Izravna je posljedica toga razdoblja i veći udio mladih u dobi od 20 do 24 god., kojih su roditelji rođeni u poratnome razdoblju (baby boom). Malen udio naraštaja u dobi od 55 do 59 god. posljedica je niskoga nataliteta u godinama II. svj. rata. Slične trendove pokazuje demografski razvoj triju slov. općina, gdje je 2001. udio stanovništva do 25 god. života iznosio 27,0% (u IŽ 28,9), a udio starijih od 65 god. bio je 15,3% (IŽ 15,7). Izrazitiju starost pokazuje dobna struktura stanovništva dviju tal. općina, gdje je 2003. u skupini do 25 god. bilo 19,2%, a u starijoj od 65 god. 23,2% ukupnoga stanovništva.

Osim politički i gospodarski motiviranoga iseljavanja u pojedinim razdobljima, opće je demografsko obilježje Istre u XX.st. imigracija u politički stabilnim razdobljima. Odmah nakon I. svj. rata Istru su napustili pripadnici različitih naroda raspadnute Austro--Ugarske (koji su najvećim dijelom živjeli u Puli). U međuratnome razdoblju dio hrv. stanovništva odlazi u izbjeglištvo u Jugoslaviju ili iseljava u druge zemlje. Demografska istraživanja (V. Žerjavić) pokazuju da je tada hrv. Istru s Cresom i Lošinjem napustilo 53000 Hrvata, dok je doseljeno 29000 Talijana. Prema istim istraživanjima, od svršetka II. svj. rata do 1971. s toga se prostora iselilo 116000 Talijana, 30000 Hrvata, 1000 Slovenaca i 5000 ostalih, a istodobno je doseljeno 23000 Hrvata, 9000 Srba i 11000 ostalih. Podatci iz 2001. pokazuju da čak 48,8% stanovništva IŽ ima prebivalište u svojem rodnome mjestu, 4,5% samo se preselilo u drugo naselje unutar rodne općine ili grada, a 19,1% živi u drugome gradu ili općini unutar te županije. To znači da je 72,4% (149323) stanovništva IŽ u njoj i rođeno, a ostatak čine imigranti. Iz drugih hrv. županija doselilo se 24633 (11,9%) st., a približno 15% preostalih pristiglo je iz drugih država: 18570 iz BiH, 7274 iz Srbije i Crne Gore, 3753 iz drugih dijelova bivše SFR Jugoslavije, 2018 iz drugih država, a za 773st. mjesto i država rođenja na popisu 2001. ostali su nepoznatima. U trima slov. općinama, prema podatcima iz 2002., udio doseljenika iz drugih država veći je nego u IŽ: 16192 st. ili 20,5% ukupnoga stanovništva nema Sloveniju kao zemlju prvoga prebivališta po rođenju; među doseljenicima čak ih je 42,1% iz Hrvatske (velik broj s Bujštine i Buzeštine), a 32,6% iz BiH.

Takva migracijska kretanja odražavala su se na narodnosni sastav stanovništva. Prva narodnosna statistička istraživanja u Istri provodio je pol. XIX. st. K. Czoernig von Czernhausen, koji je na temelju njih izrađivao etnografske karte. U današnjem hrv. dijelu Istre od kraja XIX. st. do I. svj. rata statistički je rastao udio Hrvata, što je bila posljedica nar. preporoda i uključivanja u šire integracijske procese hrv. nacije. Austr. popisi 1880-1910. i tal. popis iz 1921. nisu tražili izjašnjavanje o narodnosnoj pripadnosti nego samo o uporabnom jeziku, što je ostavljalo prostora manipulacijama (u popisima iz 1857., 1869., 1931. i 1936. nije bilo ni jezičnog izjašnjavanja). Nakon II. svj. rata u novim polit. okolnostima udio Hrvata raste, ali samo do 1961., kada počinje jači priljev stanovnika iz drugih dijelova Jugoslavije. Istodobno se smanjuje broj Talijana, isprva zbog masovnih odlazaka u Italiju, poslije zbog prirodnoga starenja stanovništva te asimilacijsko-integracijskih i drugih društv. procesa. God. 1991. po mnogočemu je specifična jer je dio stanovništva, u usporedbi s prijašnjim popisima, drugačije iskazao svoju narodnosnu pripadnost. Popis je održan u jeku političko-društv. promjena i pokazuje nestaloženost prilika. U takvim se okolnostima udvostručuje broj Talijana (sa 7859 u 1981. na 15627), a izrazito smanjuje broj Hrvata (sa 157112 na 135170), koji statistički tada čine tek 57,7% stanovništva hrv. dijela Istre. Manjak hrv. stanovništva dijelom se prelio u skupinu koja se nije izjasnila narodnosno nego regionalno (regionalizam) i koja je bila deset puta brojnija nego na popisu 1981 (1991. god. 37653 st., 16,1% ukupnoga stanovništva hrv. dijela Istre; udio u IŽ iznosio je 18,1%). Popis 2001. pokazao je statističko smirivanje narodnosnih prilika. U deset godina broj st. u IŽ porastao je za 1998, statistički hrv. udio vratio se na starije, uobičajene vrijednosti (71,9%), broj Talijana pao je za oko tisuću (na udio od 6,9%), udio regionalno izjašnjenih na 4,3%. Osim autohtone talijanske zajednice u Istri, među nacionalnim manjinama zastupljeni su Srbi, Bošnjaci, Albanci i dr. Narodnosno neopredijeljenih (zajedno s regionalno izjašnjenima) i nepoznatih je 11,1%. U istar. dijelu Primorsko-goranske županije (PGŽ) Hrvati čine 87,0% st., dok je u Slovenskom primorju narodnosna homogenost manja te je udio Slovenaca 68,4%. Sljedeći su po brojnosti Hrvati (4,8%), a udio neopredijeljenih i narodnosno neizjašnjenih doseže 7,2% (među njima su i Istrijani s udjelom od 1,5% u ukupnom stanovništvu). U tal. dijelu Istre regulirana su prava Slovenaca, a hrv. je manjina malobrojnija i slabije organizirana.

NARODNOSNI SASTAV STANOVNIŠTVA HRVATSKOGA (2001) I SLOVENSKOGA (2002) DIJELA ISTRE (%)

NARODNOSNI SASTAV STANOVNIŠTVA HRVATSKOGA (2001) I SLOVENSKOGA (2002) DIJELA ISTRE (%)

Izjašnjavanje o materinskom jeziku na popisu st. 2001. u Hrvatskoj i 2002. u Sloveniji pokazuje veću homogenost nego izjašnjavanje o narodnosti, osobito u hrv. dijelu Istre, što je posljedica manje politizacije jezične nego narodnosne pripadnosti, ali i prihvaćanja većinskoga jezika od strane doseljeničkoga stanovništva, odn. njihova potomstva. Hrvatski je materinski jezik 87,2% st. IŽ i 94,2% st. liburnijskih općina i gradova. Slovenski je materinski jezik 71,6% st. Slovenskoga primorja. Drugi je znatnije zastupljen jezik u IŽ talijanski, s udjelom od 7,7% (→ dvojezičnost), a u slov. dijelu Istre hrvatski, s 8,2%. Niži su udjeli jezika imigranata (albanski, bošnjački, srpski).

MATERINSKI JEZIK STANOVNIŠTVA HRVATSKE (2001) I SLOVENSKE (2002) ISTRE (%)

MATERINSKI JEZIK STANOVNIŠTVA HRVATSKE (2001) I SLOVENSKE (2002) ISTRE (%)

Prema vjeroispovijesti stanovnici su većinom katolici: u IŽ 78,1%, u općinama i gradovima istar. dijela PGŽ od 79,2% u Kastvu do 92,3% u Mošćeničkoj Dragi, a u slov. dijelu Istre 44,9%. Slov. općine pokazuju nešto veću razinu sekularizacije i izraženo odbijanje izjašnjavanja o vjeri pa se, uz 4,3% pripadnika islamske i 4,2% pravosl. vjeroispovijesti kao najbrojnijih nakon katoličke, 18,5% st. izjasnilo ateistima, 13,7% nije htjelo dati odgovor, a za 9,5% podatci su ostali nepoznati. U općinama i gradovima u PGŽ udio je pravoslavaca od 0,7% u Mošćeničkoj Dragi do 4,7% u Kastvu, a udio muslimana od 0,9% u Matuljima do 2,7% u Lovranu. Zastupljenost agnostika i neizjašnjenih najveća je u Kastvu (6,8%), a ateista u Lovranu (5,39%). U IŽ ima 4,2% građana islamske i 2,9% pravosl. vjeroispovijesti; agnostika i neizjašnjenih je 7,5%, a nevjernika (ateista) 6,1%.

Obrazovna struktura stanovništva u IŽ lošija je nego u slov. dijelu Istre i u istar. dijelu PGŽ, gdje je stanovništvo najobrazovanije. U usporedbi s prosjekom RH, u IŽ zastupljeniji su osnovni, srednji i viši stupanj obrazovanja, manje je stanovništva bez škole ili bez osmogodišnje osnovne škole, ali je manji i udio visokoobrazovanoga stanovništva. Čak petina ukupnoga istar. stanovništva u dobi od 15 i više god. nije se školovala nakon osnovne škole, više od polovice te dobne skupine ima srednjoškolsko obrazovanje, a udio stanovnika sa završenim dodiplomskim ili poslijediplomskim studijem ne prelazi desetinu.

STANOVNIŠTVO U DOBI OD 15 I VIŠE GODINA PREMA NAJVIŠEM ZAVRŠENOM STUPNJU OBRAZOVANJA U HRVATSKOM (2001) I SLOVENSKOM (2002) DIJELU ISTRE (%)

STANOVNIŠTVO U DOBI OD 15 I VIŠE GODINA PREMA NAJVIŠEM ZAVRŠENOM STUPNJU OBRAZOVANJA U HRVATSKOM (2001) I SLOVENSKOM (2002) DIJELU ISTRE (%)

Među stanovništvom starim 10 i više godina, u IŽ nepismeno je 0,9% (376 muškaraca, 1303 žene), od toga 67,8% u dobnoj skupini iznad 65 god. (na razini Hrvatske nepismenih je 1,8%). Nepismenost veća od županijskoga prosjeka zabilježena je u gradovima Buzetu i Novigradu, te u svim općinama osim u Balama, Kaštelir-Labincima, Kršanu, Ližnjanu, Medulinu, Pićnu i Svetom Petru u Šumi. Najpismenija je upravna jedinica Medulin (0,3% nepismenih; od 17 nepismenih 7 je žena starijih od 65 god.), a najnepismenija Motovun (3,0% nepismenih; od 27 nepismenih 22 su stariji od 65 godina). U općinama i gradovima PGŽ nepismenost je od 0,3% u Matuljima do 0,7% u Mošćeničkoj Dragi.

ZAPOSLENI U POSLOVNIM SUBJEKTIMA PO DJELATNOSTIMA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI 2001 (APSOLUTNE I RELATIVNE VRIJEDNOSTI)

ZAPOSLENI U POSLOVNIM SUBJEKTIMA PO DJELATNOSTIMA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI 2001 (APSOLUTNE I RELATIVNE VRIJEDNOSTI)

Zbog deagrarizacije, industrijalizacije i urbanizacije u XX.st. znatno je pao udio poljop. stanovništva; u ukupnom stanovništvu IŽ 2001. iznosio je samo 2,6%, a u upravnim jedinicama u PGŽ 1,1%. Gospodarska struktura aktivnog stanovništva IŽ pokazuje usmjerenost prema uslužnim djelatnostima i prerađivačkoj industriji.

LIT.: L. Čermelj, Slovenci in Hrvatje pod Italijo. Demografska študija po povojni uradni statistiki, Ljubljana 1938; M. Korenčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, Zagreb 1979; J. Bratulić, P. Šimunović (priređivači), Prezimena i naselja u Istri. Narodnosna statistika u godini oslobođenja, I-III, Pula-Rijeka 1985-86; J. Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981, Zagreb 1987; G. Perselli, I censimenti della popolazione dell'Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune città della Dalmazia tra il 1850 e il 1936, Trieste-Rovigno 1993; M. Klemenčić, V. Kušar, Ž. Richter, Promjene narodnosnog sastava Istre. Prostorna analiza popisnih podataka 1880-1991, Društvena istraživanja, 1993, 4-5; V. Žerjavić, Doseljavanja i iseljavanja s područja Istre, Rijeke i Zadra u razdoblju 1910-1971, ibid.; S. Žuljić, Hrvatska Istra. Suvremene narodnosne prilike, Zagreb 1994; J. Gelo, I. Crkvenčić, M. Klemenčić (priređivači), Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, I-V, Zagreb 1998.
Igor Duda, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005.