Lindȃr (tal. Lindaro), naselje 3 km jugoistočno od Pazina (45°14′N; 13°58′E; 456 m nadmorske visine); 410 stanovnika (2021.), na uzvisini nad dolinom Pazinčice; grad Pazin.

Stanovnik je Lindȁrac, stanovnica Lindȃrka, a pridjev lindȃrski.

Stanovnici se bave poljodjelstvom ili su zaposleni u obližnjem Pazinu.

Tragovi naselja na istom položaju nalaze se od prapovijesti, a u srednjem vijeku postalo je središtem feudalnog posjeda akvilejskoga patrijarha, zatim dijelom Pazinske knežije. Lindar je bio snažna obrambena utvrda na sjeveroistočnom prilazu pazinskoj kotlini, a u više je navrata stradao u ratovima s Mlečanima (1508., 1511. i 1615.). Podno Lindara austrijski kapetan Josip Lazarić sukobio se 1813. s francuskom vojskom, nakon čega je dobio počasni barunski naslov »od Lindara«.

U jezgri naselja nalaze se renesansne i pučke jednostavne kuće. Župna crkva sv. Mohora i Fortunata nalazi se na vrhu naselja, iznad padine koja se strmo spušta prema Pazinčici. Izgrađena je 1606. na mjestu starije crkve, a obnovljena i proširena 1860. Trobrodna je, s pet oltara iz XVIII. i XIX. st. te mnogim slikama i kipovima i škropionicom iz 1604. Zvonik ispred crkve, visok 30 m, izgrađen je 1906. Na prostoru crkve bila je utvrda (kaštel) od koje su očuvane tri obrambene kule. Na istočnoj četvrtastoj kuli ugrađena je stara bombarda (brončani top) iz XVI.–XVII. st. S livade iza crkve prostire se pogled na dolinu.

Crkva sv. Katarine na ulazu u naselje, izgrađena potkraj XIV. st., pravokutna je tlorisa, s gotičkim svodom. Bila je župna crkva do 1860. U njoj su očuvane zidne slike nepoznatoga majstora, od kojih je najpoznatija kompozicija Živi križ, datirana glagoljskim natpisom u 1409. Na pročelju je preslica bez zvona, a ispred crkve trijem s gotički profiliranim prolazima. Rezbareni oltar u njoj potječe iz 1770., a oltarna slika iz XVII. st. Crkva sv. Sebastijana izgrađena je 1559. kao zadužbina Ivana Jedrejčića, kako svjedoči dvojezični i dvopismeni (latinski/latinični i glagoljski) natpis ugrađen u pročelje. Na groblju je crkvica sv. Martina, građena u romaničkom slogu, s preslicom na vrhu pročelja. Prekrivena je kamenim pločama. Očuvan je nadgrobni glagoljski natpis popa Matušića iz 1588.

U naselju su očuvani dijelovi kuća iz XV. i XVI. st. te gradska loža iz XVII. st. Osim kamenih natpisa, o snažnoj glagoljaškoj tradiciji svjedoči i glagoljički rukopis župne matice krštenih od 1590. do 1667., koji se čuva u Zagrebu (Arhiv HAZU), te činjenica da je u Lindaru djelovao glagoljaški svećenik Petar Fraščić.

Slike