Sovȉnjak (tal. Sovignacco), naselje 8 km jugozapadno od Buzeta (45°23′N; 13°55′E; 280 m nadmorske visine); 68 stanovnika (2021.), Grad Buzet.

Smješten je u brdima iznad srednjega toka Mirne, a gravitiraju mu okolna sela i zaseoci Beneži, Brnozi, Jermanija, Majeri, Pračana, Sirotići, Sovinjsko Polje (Poje), Sovnjska Brda i dr.

Stanovnik je Sovȉnjac, stanovnica Sovȋnka, a pridjev sovȋnski.

Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinogradarstvo, pčelarstvo), a iznajmljuju se kuće za odmor.

Vlasnici feudalnog kaštela, koji se spominje 1195., bili su vazali akvilejskih patrijarha, a zatim je posjed postao dijelom Pazinske knežije. Uz kaštel (na položaju današnjega groblja, toponim Kaštel) razvilo se seosko naselje, koje je u XV. st., kad je kaštel prestao postojati, opasano bedemima. U posjed Venecije prešao je 1508., kad je bio jedno od glavnih sela Rašporskoga kapetanata. U XVI. i XVII. st. djelomično su ga naselili hrvatski prebjezi s područja pod osmanskom vlašću. Važnu obrambenu ulogu imao je za vrijeme Uskočkoga rata.

Urbanistička shema sastoji se od blokova i nizova kuća smještenih uz uzdužnu komunikaciju koja se na sredini proširuje u trg s crkvom. Župna crkva sv. Jurja izgrađena je 1927. na mjestu starije iz 1556. Ima renesansni zvonik, građen 1557. po akvilejskom modelu (glagoljski natpis uništen je 1921.). Kasnogotička kapela sv. Roka (početak XVI. st.), šiljasto-bačvastoga svoda, ukrašena je zidnim slikama koje je 1571. izradio Dominik iz Udina (Dominicus Utinensis).

Od svjetovne arhitekture vrsnoćom se ističu žitnica iz 1647., s kamenim reljefom raspela na pročelju, te nekoliko očuvanih baroknih i klasicističkih stambenih kuća i palača. U Sovinjskom Poju crkvica je sv. Stjepana, a u Sovinjskim Brdima sv. Jelene. Obje se spominju 1580.