Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (SIASP, Istarsko društvo za arheologiju i zavičajnu povijest), udruga s osnovnim motom boljeg upoznavanja Istre, njezine prošlosti i tradicije, osnovana u Poreču 1884. na poticaj skupine prijatelja, kojima se pri osnutku pridružilo 116 članova.

Iste godine, 24.VII. održan je prvi skup, na kojem su izabrani predsjednik Andrea Amoroso, dopredsjednik Giovanni Canciani, tajnik Marco Tamaro te blagajnik Guido Becich. Dužnost ravnatelja, tj. uprave, preuzeli su: Bernardo Benussi, Nicolò Rizzi, Domenico Pulgher, Giuseppe Vassilich i Giuseppe de Vergottini. A. Amoroso je bio predsjednikom do 1886. te 1889.-1910., a u međuvremenu je tu dužnost obnašao Carlo de Franceschi koji je potom, zbog zdravstvenih razloga, bio počasni predsjednik Društva.

Prvim Statutom bile su definirane osnovne zadaće udruge: istraživanje i proučavanje s povijesnog aspekta istarskog prostora te skupljanje i objavljivanje podataka. Društvo je usmjerilo rad na četiri glavna područja: prapovijest, rimsko razdoblje, srednjovjekovno razdoblje i povijest zavičaja. Godine 1884. započelo je tiskati časopis Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, koji uz manje prekide izlazi do danas. Od 1887. potiče istarske gradove na čuvanje spomenika i tiskanje vrijednih povijesnih dokumenata ili dokumenata s umjetničkom vrijednošću. Provodi i financira važna istraživanja (prapovijesne nekropole u Bermu i Picugima), a na početku XX. st. tijekom arheoloških istraživanja kraj Valture potvrdilo je smještaj Nezakcija.

Godine 1905. umro je M. Tamaro, a nakon smrti prvoga predsjednika, A. Amorosa, izabran je B. Benussi. Njemu je povjereno uređivanje novoga statuta. Također je iz općega niza časopisa izdvojio dva sveska o Nezakciju i objavio ih pod brojem 1. i 2. serije posvećene arheologiji. Broj 20. bio je posvećen Eufrazijevoj bazilici u Poreču, a u sljedećem broju osvrnuo se na prvu izložbu Arte Istriana u Kopru. Također je tiskao Statut grada Pule. Na početku I. svjetskog rata Društvo je imalo 145 aktivnih članova, ali je unatoč tomu njegov rad zamro.

Predstavljanje 31. br. časopisa 1919. označilo je nastavak aktivnosti Društva, koje je tada okupljalo 191 člana te vrijedne znanstvenike: B. Benussija, Raffaela Battagliu, Antonija Pogatschniga, Silvija Mitisa i Francesca Salatu. U 32. broju iz 1920. započinje plodna dugogodišnja suradnja Giovannija de Vergottinija, proučavatelja prava.

Nakon B. Benussija 1925. predsjednikom postaje F. Salata, a 1927. sjedište Društva preseljeno je iz Poreča u Pulu. Tada su se njegovi članovi bavili istraživanjem važnih pulskih spomenika: katedrale, crkve sv. Franje, bazilike sv. Marije Formoze i gradskih zidina. Godine 1934. za predsjednika je izabran Camillo De Franceschi, 1940. sjedište je preseljeno iz Pule u Veneciju, a nakon 1947. Društvo je izgubilo vezu sa zavičajem što ga je nosilo u naslovu. U Veneciji je počelo objavljivati novu seriju časopisa.

Godine 1953. za predsjednika je izabran Attilio Degrassi koji će na dužnosti ostati do 1969. Potkraj te godine sjedište je prebačeno u Trst, a vodstvo Društva preuzela je Bruna Forlati Tamaro. Nakon nje predsjednici su bili Mario Mirabella Roberti (1984.-99.), Ruggero Fauro Rossi (2000.-06.) i Maria Laura Iona (2007.-09.), a od 2010. na čelu Društva je Giuseppe Cuscito.

https://sites.google.com/view/siasp-trieste/home