Limes

Limes (lat. limes: raskroj, međa). 1. Utvrđena granica Rimskoga Carstva koju čini sustav fortifikacijskih građevina (zidovi, kasteli, nasipi, palisade) raspoređenih prema konfiguraciji tla te povezanih vojničkom cestom, drvenim ili kamenim zidom kao zaštitom. Takav je l. građen u Britaniji, u Germaniji, na Dunavu, u Siriji i u sjev. Africi. 2. Svaka vojnička utvrđena granica ili obrambena crta projektirana i izvedena prema obrambenim zahtjevima vojnoga graditeljstva.

Takav je bio sustav Claustra Alpium Iuliarum, koji je štitio ulaz u Italiju sa sjeveroistoka, iz Panonske nizine. On je na jugu završavao u Tarsatici (današnja Rijeka), na rubu istar. prostora. Istra je s kopnene strane bila dobro zaštićena brdsko-planinskim lancem Ćićarije, te joj neki posebni izgrađeni vojnički sustavi obrane nisu bili potrebni. Ipak se u suvremenoj arheološko-pov. literaturi spominje i istarski limes, ali taj nije postojao kao sustav obrambene crte, već kao sustav izoliranih kastela i refugija koji su služili kao pribježišta okolnog stanovništva. Od nekih takvih kastela, često podignutih na mjestima prapovijesnih gradina, koje su također imale poglavito obrambenu zadaću, nastali su srednjovj. gradići na vrhovima brežuljaka. Pojam limesa ponekad se rabi i za sustav utvrda (kastela) iz Justinijanova doba (VI. st.) na istaknutim točkama obale i otokâ duž ist. jadranske obale, koji završava na rtu Kamenjak, i na Brijunima (kastrum).

 

LIT.: B. Marušić, Neki problemi kasnoantičke i bizantske Istre u svjetlu arheoloških izvora, Jadranski zbornik, 1973–1975, 9; Ž. Tomičić, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, Zbornik Pedagoškog fakulteta, Rijeka 1993.

R. Matijašić