Semić, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Anđelo Dagostin), 2011.

Semić

Sȅmić (tal. Semi), naselje 2 km sjeverno od Lupoglava (45°22′N; 14°7′E; 540 m nadmorske visine); 69 stanovnika (2021.), općina Lupoglav.

Smješten je na prisojnim padinama Ćićarije, iznad prolaza koji se sa sjevera spušta u dolinu Boljunšćice (županijska cesta Lanišće – Lupoglav), a objedinjuje zaseoke Bieletići, Banjuhi, Dvorani, Ćuki, Šiegeti, Hacmani i Zvoanjski (koje čine Vranjci, Dušeti, Panoadari i Prušijoni).

Stanovnik je Sȅmićan, stanovnica Semȋšćica i Semićȃnka, a pridjev sȅmićki. Ne smatraju se Ćićima, a svoje područje tradicionalno nazivaju Krajevinom (jer je dugo bilo austrijsko, za razliku od Ćićarije koja je bila mletačka).

Stanovnici se bave stočarstvom i ratarstvom.

Prvi se put spominje 1327. pod imenom Stinich ili Simich, a pripadalo je feudalnoj gospoštiji Črni grad (Schwarzenburg). Godine 1373. javlja su u obliku Zemitz, a 1409. Semiczz, od kada čini dio Lupoglavske gospoštije. Više su ga puta napadali Osmanlije u svojim prodorima (1471., 1482., 1511.). Nakon pada Klisa u turske ruke (1537.) mnogobrojne su izbjeglice iz Dalmacije naseljene u Semić i okolna sela Lupoglavske gospoštije.

Kapelanijska crkva sv. Lovre, sa zvonikom na pročelju, podignuta je u drugoj polovici XVIII. st., možda na mjestu stare koja je bila posvećena Sv. Trojstvu (spominje se 1650.). Oko crkve je mjesno groblje.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.


Literatura

Josip Šiklić, „Crkve na području župe Dolenja Vas“, Zbornik Općine Lupoglav, Lupoglav 2001.

Vezani članci

Lupoglav

Slučajna natuknica

Lovran