Radetić, Ernest, književnik i publicist (Baderna, 13.III.1899. – Zagreb,7.X.1980.).

Pučku školu Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru pohađao je u rodnome mjestu, u Pazinu je završio četiri razreda hrvatske gimnazije, a na početku I. svjetskog rata upisao se u isusovačku veliku gimnaziju u Travniku. Odatle je upućen na talijansku bojišnicu, a nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije bio je u talijanskom logoru.

Došavši 1920. u Zagreb kratko je službovao u Ravnateljstvu pošta, uređujući list Pošta i djelujući kao sindikalni aktivist. Zaokupljen društveno-političkim životom istarske emigracije pod fašizmom, u hrvatskoj Istarskoj riječi, što je do 1929. izlazila u Trstu, objavljivao je pripovijesti, a u njezinu je izdanju tiskao i svoju prvu knjigu proza Kad se užge mlada krv (1928.). Nakon prestanka izlaženja tršćanskoga časopisa u Zagrebu je pokrenuo Istru, glasilo istarske (hrvatske i slovenske) emigracije, te 1930. iznova potaknuo izlaženje lista za mladež Mladi Istranin. Bio je aktivan u Matici hrvatskih kazališnih dobrovoljaca.

Zagrebačka radijska postaja izvodila je njegove humoristične radiodrame: Ulični fotograf (1938.), Laž (1938.), Rasprava o siru (1939.) i dr., a pozornice u zemlji i inozemstvu drame: Za goli život (nagrađena 1933.), Vihor (1941.), U pomoć (1942.) i dr. Surađivao je i s istarskim skladateljima Slavkom Zlatićem i Ivanom Matetićem Ronjgovom. Kao dramaturg za radijsku izvedbu prilagođivao je djela Augusta Šenoe, Augusta Cesarca i dr. Za mladež je napisao zbirku priča Iskre pod pepelom (1943.).

Nakon kapitulacije fašističke Italije objavio je Istarske spomendane te dokumentarno-publicističko i povijesno djelo Istra pod Italijom (1944., 1997. u talijanskom prijevodu). U vlastitoj nakladi tiskao je zapise Razbijeni mozaik (1962.), povijesnu priču o nastanku pulskog amfiteatra Die Arena von Pula (1966.) te kulturološko-političko-povijesne i polemične Istarske zapise (1969.).

Slike