Račice (kraj Draguća)

Račice, naselje kraj Draguća (45°21′N; 13°59′E; 187 m nadm. vis.); 23 st. (2001), grad Buzet. Nalazi se na uzvisini koja se odvaja od brda između Buzeta i Draguća, iznad doline potoka Rečice. Malobrojni stanovnici bave se tradicijskim poljodjelstvom. Mnoge su kuće napuštene. Arheološki nalazi potvrđuju naseljenost područja već u antici (ruševine antičkih građevina, epigrafski spomenici, rimski grobovi).

U povijesnim dokumentima spominje se prvi put 1312. kao Rachiz, a u crkvenoj povijesti 1580. kao kapelanija zavisna od Buzeta. U srednjem vijeku Račice su samostalna gospoštija nezavisna od Pazinske knežije, od 1494. do XIX. st. u posjedu grofova Walderstein. Barokni kaštel iz XVIII. st. na južnom rubu naselja izgrađen je na mjestu srednjovjekovnoga. Župna crkva Presvetoga Trojstva, izvorno romanička, dograđivana je 1700. i 1941. Na sjevernom zidu očuvan je ostatak freske s prikazom Raspeća iz XV. st. Na gl. oltaru drveni rezbareni retabl Krunjenja Bogorodice iz sredine XVII. st., a na bočnom oltaru barokna skulptura Bogorodice s Djetetom. U crkvi Blažene Djevice Marije od Milosti nalazi se gotička skulptura sjedeće Bogorodice s Djetetom (druga polovica XV. st.), iz srušene srednjovjekovne crkve sv. Marije Male na Hribu iznad Račica. Na groblju je kapela sv. Stjepana, s drvenim rezbarenim polikromiranim oltarnim retablom iz XVII–XVIII. st.

LIT.: R. Matijašić, Područje Račica od prapovijesti do kraja X.st., Buzetski zbornik, 1997, 23; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trst 1992; V. Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb 1982; M. Peršić, Sakralni objekti Buzeštine i njihova oprema, Buzetski zbornik 1986, 10; V. Zajec, Jedna rezbarska radionica sredinom XVII. st. u Istri, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1998, 22.

Nataša Nefat, Istarska enciklopedija

Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE