Predromanika

Predromanika, stilsko razdoblje zapadnoeuropske umjetnosti od ranoga srednjega vijeka do pojave romanike u XI. st. Temelji se na ranokršćanskoj umjetnosti u promijenjenim društvenim, ekonomskim i etničkim prilikama. Istarsku predromaniku valja promatrati s jedne strane u kontekstu obilježja kontinuiteta kasne antike, a s druge strane političke pripadnosti karolinškom carstvu od kraja VIII. st. Karolinška ideja obnove (renovatio) antičkoga i kasnoant. svijeta u Istri je bila dijelom fenomena »dugog trajanja«, poglavito u starim kasnoantičkim biskupijama poput Poreča i Pule. Likovni izraz obilježili su utjecaji širega prostora, počevši od crkvenog sjedišta u Akvileji (arh. hrv. i slov. Oglej, tal. i lat. Aquileia) do širega sjevernotalijanskog i podalpskog okružja. Istarska je predromanika crpila utjecaje iz nekoliko izvora: carske justinijanske baštine i karolinške obnove auličke umjetnosti. Kontinuitet kasne antike vidljiv je u prvom redu u urbanizmu. Antički gradovi doživjeli su duboke preobrazbe već tijekom kasne antike pa su novi zahvati u gradska tkiva Poreča i Pule bili minimalni. U crkvenoj arhitekturi već na izmaku kasne antike dolazi do promjena u organizaciji prostora i liturgijske dekoracije (Sv. Pavao u uvali San Polo). Nisu rijetke ni obnove starijih zdanja i njihovo opremanje novim liturgijskim namještajem (Valbandon kraj Pule, Betika kraj Barbarige, Sv. Andrija u sklopu Eufrazijane).