Porečka i pulska biskupija

Porečka i pulska biskupija (lat. Dioecesis Parentina et Polensis), katolička biskupija, crkvena upravna jedinica, sufraganska Riječkoj nadbiskupiji. Nastala je ujedinjavanjem Porečke biskupije i Pulske biskupije 9.V.1830., na osnovi bule pape Leona XII. Locum beati Petri od 30.VI.1828. Temeljem bule pape Pavla VI. Primis saeculi od 15.X.1977. utvrđena je 8.I.1978. u današnjim granicama, koje se (osim u dijelu sjev. Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji) podudaraju s granicama Istarske županije. Sjedište joj je u Poreču i u Puli, a podijeljena je na devet dekanata: Buzetski (15 župa), Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (18), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (8), s ukupno 134 župe.

Obuhvaća površinu od 2839 km2, i ima 201756 stanovnika, od kojih su 163793 katolici (prema popisu 1991). Drži se da je Porečka biskupija najstarija u Istri (sredina III.st.). Izvorno je obuhvaćala područje parentinskog agera, a poslije je proširena na rovinjsko područje. Austrijsko-mletačkom nagodbom granica je usklađena s tadašnjom drž. granicom. Pulska biskupija nastala je potkraj III.st., a izvorno je obuhvaćala pulski ager, tj. juž. Istru. U XI.st. pripali su joj Labinski i Riječki arhiđakonat, a potkraj XVII.st. riječko područje pripalo je Tršćanskoj biskupiji te odmah potom Modruškoj. P. i p. b. obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi (Cissanska biskupija, VI–VIII.st.), Pićnu i Novigradu. Pićanska biskupija spominje se od 524., a obuhvaćala je središnju feudalnu Istru, poslije Pazinsku knežiju. Ukinuta je 1788., a njezino je područje pripojeno Tršćanskoj biskupiji. Novigradska biskupija djelovala je od 520. do 1828., a 1831. bila je pripojena Tršćanskoj biskupiji, a obuhvaćala je malo područje sjeverozap. Istre oko Novigrada i (neko vrijeme) Umaga. Od Tršćanske su biskupije odvojeni dijelovi koji su nakon 1945. došli pod suverenitet Jugoslavije. Tada je osnovana Pazinska apostolska administratura, slov. dio koje je 1951. pripojen Koparskoj biskupiji, a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji. Biskupi Poreča i Pule od 1827. bili su Antonio Peteani (1827–57), J. Dobrila (1857–75), I. N. Glavina (1878–82), Alojzije Marija Zorn (1882–83), G. B. Flapp (1884–1912), T. Pederzolli (1913–41) i M. R. Radossi (1941–47). Apostolski administratori bili su M. Toroš (1947–49) i D. Nežić (1949–60), koji je 1960–84. bio biskup, a sljedeći biskupi bili su Antun Bogetić (1984–97), Ivan Milovan (1997-2012) i Dražen Kutleša (od 2012).

 

LIT.: D. Nežić, Istarska crkva jedna, Poreč 1978; M. Bartolić, I. Grah (priređivači), Crkva u Istri, Pazin 1999; D. Nežić, Iz Istarske crkvene povijesti, Pazin 2000.

R. Matijašić

 

http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/