Anžići

Anžići, naselje u unutrašnjem dijelu zapadne Istre, 21 km sjeveroistočno od Poreča, općina Višnjan (45°15′N; 13°47′E; nadm. vis. 300 m); 42 stanovnika (2011.). Naselje zbijenoga tipa smješteno je na blagoj uzvisini, na lokalnoj cesti udaljenoj 2 km od državne ceste (D 21). Gospodarsku osnovu čine poljodjelstvo i stočarstvo.

Nedaleko od naselja, podno uzvisine Muntajana, nalaze se ostaci ranobizantske crkve. Otkrio ih je Ante Šonje koji je proveo arheološko iskapanje 1972. i 1975. Crkva je imala veću središnju prostoriju s poligonalnom apsidom i sa svake strane uže prostore (dva na južnoj i jedan na sjevernoj strani) s polukružnom apsidom. Sa zapadne strane je bio duboki narteks koji je obuhvaćao cijelu širinu crkve. U bočne prostore pristupalo se kroz vrata iz središnje dvorane i iz narteksa. Ovakav tlocrt govori da je građevina izvana izgledala poput bazilike s višim srednjim dijelom ("pseudobazilika"). Tlocrt crkve skoro je potpuno identičan onome prvoga kata biskupije (biskupskog dvora) u sklopu Eufrazijane u Poreču. Podovi većine prostorija bili su pokriveni mozaikom s geometrijskim i biljnim motivima. Pronađeno je više ulomaka arhitektonske skulpture (dio nadvratnika sa stepenastim profilom) i crkvenog namještaja. Najvažniji je nalaz podanak oltara s utorima za stupiće koji je nađen in situ u južnoj apsidi. Za jedan profilirani ulomak Šonje smatra da predstavlja ostatak oltarne menze. Ulomci stupića s kapitelom, pilastara i pluteja svjedoče o oltarnoj ogradi kojoj je podanak s rupama za usad pilastara sačuvan ispred manjih apsida. Kamena oprema izrađena je od prokoneškog mramora, kao i ona u Eufrazijevoj bazilici, a podudaran je i oblik pojedinih elemenata što znači da je i za ovu crkvu mramorna oprema uvezena iz prijestolničkih radionica koje su obrađivale mramor s Prokonesa pokraj Konstantinopola u Mramornom moru. Tipološka srodnost s porečkom Biskupijom i podudarnosti oblika i materijala skulpture govore da je crkva na Muntajani nastala sredinom VI. st., u doba biskupa Eufrazija.

A. Šonje pretpostavlja da je crkva bila posvećena svetoj Agnezi što izvodi iz obližnjeg toponima Anžići koji bi po njemu bio slavenski derivat od Agneza.

Zbog brojnih nalaza grube ranosrednjovjekovne keramike u pojedinim prostorima crkve Šonje pretpostavlja da je ona bila zapuštene ili čak porušena već u VII. st. Nalazi mramornih spolija u zidanom stipesu oltara u južnoj apsidi govore da je u srednjem vijeku crkva obnavljana i barem djelomično bila u funkciji.

LIT.: Ante Šonje, Ranobizantska bazilika sv. Agneze u Muntajani, Poreština u Istri, Starinar, 27, 1976., str. 53-67.

Đuro Fabjanović, Istarska enciklopedija; Ivan Matejčić
Posljednja promjena: 7. 2. 2019., ur.