Početnice, školski udžbenici za učenje čitanja i pisanja.

Tri najstarije hrvatske početnice nastale su pod utjecajem protestantizma u XVI. st., a tiskane su na glagoljici. Početnica Stipana Konzula Istrijana Tabla za dicu tiskana je 1561. u Tübingenu, a namijenjena je »djeci i preostalim ljudima da mogu čitati glagoljaška slova«. S otvaranjem hrvatskih škola u XIX. st. osjećala se potreba za udžbenicima. Hrvatska početnica za pučke škole tiskana je u Beču, prvo izdanje 1882., a novo nepromijenjeno 1888. Priredio ju je Fran Franković, profesor učiteljske škole u Velikom Kopru, a s izmjenama u potonjim izdanjima upotrebljavala se u istarskim pučkim školama nekoliko desetljeća. Ima 96 stranica, a prva polovica knjige namijenjena je učenju tiskanih i pisanih slova, s tekstovima za vježbe čitanja. U drugoj je polovici 37 štiva za čitanje, te molitve i pjesmice na kraju. Uoči I. svjetskog rata objavljena je čitanka za hrvatske pučke škole za 1. razred, koju su priredili Frane Baf, Karl Přibil i Rudolf Saršon.

Nakon talijanske okupacije 1918. hrvatsko školstvo u Istri proživljavalo je tešku krizu, a jedna od poteškoća bio je nedostatak udžbenika za osnovne škole. Nakon tri godine bez hrvatskih čitanki, potkraj školske godine 1921./22. odobreno je izdavanje početnice Frane Bafa, koja je tiskana 1922. No Gentileovom reformom i njezinim ozakonjenjem kraljevskim dekretom od 1.X.1923. u svim prvim razredima osnovne škole u Italiji uveden je talijanski jezik kao jedini nastavni jezik, pa je time određena i sudbina hrvatskih udžbenika.

Tijekom II. svjetskog rata sastavni dio borbe za oslobođenje i ujedinjenje s matičnim zemljama Hrvata i Slovenaca iz Istre bila je i obnova škole na materinskom jeziku. Na početku ožujka 1944. u Klarićima na Buzeštini organiziran je prvi učiteljski tečaj za rad u školama, koje su se otvarale po selima već u ratu. Istodobno s radom prvoga partizanskog učiteljskoga tečaja, njegovi voditelji Antun Host i Jelka Rolih priređivali su rukopis za novu početnicu, po kojemu su se budući učitelji pripremali za rad s učenicima. Rukopisi iz Klarića nisu u ratu objavljeni, jer je rad na izradbi početnice preuzela partizanska tehnika koja se nalazila u Kosima na Kastavštini. Autor rukopisa bila je Danica Švalba, a likovnih priloga Andro Lušičić. Početnica ima dva dijela: do 30. stranice usporedno se predočuju tiskana i pisana slova, od 30. do 45. stranice tiskani su tekstovi za vježbe u čitanju, a na zadnjoj je stranici himna Lijepa naša domovino. Nakon što su početnice već bile razaslane na nekoliko mjesta, zbog opasnosti od četnika jedan ih je dio skriven u cisternu kraj tiskare, pa je zbog vlage bio uništen. U Kosima je tiskano 2.000 primjeraka hrvatske početnice, a istodobno je pripremljeno i tiskanje početnice na talijanskom jeziku.