Epulon

Epulon (lat. Aepulo), kralj Histra 178.–177. pr. Kr. Spominje ga samo Tit Livije u povijesnom pregledu histarskoga rata, koji nije potpuno pouzdan. Ni njegovo ime nije sasvim pouzdano, jer su moguće asocijacije s latinskim glagolom epulari (bančiti, pijančevati), povezane s jednom epizodom iz histarsko-rimskoga rata 178. pr. Kr., kada su ga pijanoga nakon gozbe u osvojenome taboru suborci posjeli na konja i tako spasili od smrti ili zarobljivanja.

Livije ga naziva kraljićem (regulus), odnosno kraljem (rex), i kaže da je njegov otac, također kao kralj, vladao Histrima. Histri su tada u društvenom smislu bili počeli oblikovati neke elemente države, pa nije riječ o pravoj kraljevini. Epulon je bio najugledniji predstavnik vojne aristokracije Histra, te ih je predvodio u ratu, dok u miru njegova vlast nije bila sveobuhvatna. Poznata je završna epizoda rata u opsadi Nezakcija 177. pr. Kr., kada su se, prema predaji koju prenosi Livije, Histri na čelu s Epulonom radije sami ubili negoli se živi predali Rimljanima. Kroz romantičarsku historiografiju ušao je u kolektivni imaginarij istarskih političara Talijana kao borac za slobodu i oslobođenje od stranaca (Austrijanaca).

LIT.: M. Križman, Antička svjedočanstva o Istri, Pula 1997.

Robert Matijašić, Istarska enciklopedija

Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE