Emili, Igor, arhitekt, urbanist, umjetnik (Senj, 9.VIII.1927. – Rijeka, 25.X.1987.).

Otac Hinko mu je bio sa Sušaka, gdje je zaveden u knjizi rođenih, ali je rođen u Senju, gdje je njegova majka Nada Sablić bila u posjetu svome ocu. Pučku školu i realnu gimnaziju pohađao je na Sušaku, a u II. svjetskom ratu priključio se NOP-u. Diplomirao 1954. kod Mladena Kauzlarića na Tehničkome fakultetu u Zagrebu na kojemu je bio jedan od osnivača Likovnog kluba i njegov predsjednik 1951. U Rijeci je radio u Urbanističkom institutu za Istru i Hrvatsko primorje (1955.–62.) i Građevinskome projektnom zavodu (1963.–71.), a 1972. osnovao Atelijer za arhitekturu i urbanizam »a-051« i vodio ga do umirovljenja 1976. Za člana suradnika JAZU bio je izabran 1980.

Između 1955. i 1962. vodio je izradbu niza urbanističkih planova i projekata, među ostalim i za dijelove grada Umaga i Izole. Autor je projekta autobusnoga kolodvora u Puli (1966.). Njegovi izvedeni projekti obnove Građevinskoga projektnog zavoda u Rijeci (1970.) te hotelskoga kompleksa Uvala Scott (1969.) suvremenom interpretacijom graditeljskoga naslijeđa bitan su doprinos razvoju arhitekture.

Dobitnik je više godišnjih nagrada: "Borba" 1968., Matice hrvatske (1969.), "Viktor Kovačić" 1970., "Vladimir Nazor" 1976. te posmrtno Nagrade grada Rijeke za životno djelo 1988.