Della Vecchia, Gaspare, slikar (Venecija, 8.V.1653. – Venecija, 28.IX.1735.).

Najstariji sin slikara Pietra Della Vecchije i slikarice Clorinde Renieri. Formirao se u očevoj radionici, usvajajući tipologiju figura naglašene retorike.

Djela su mu sačuvana u Istri: signirani i datirani ciklus od osam slika iz Kristova života (1711.) u crkvi Marije Milosrdnice u Bujama, Mojsije i mjedena zmija i Sv. Šimun, apostol u crkvi sv. Marije od Anđela u Poreču te biblijski prizori u crkvi sv. Maura u Izoli. Njegovo je slikarstvo eklektično s odjecima očeve ekspresivnosti, ali često gotovo šablonsko u ponavljanjima kompozicija i figura. Svijetlim, dekorativnim koloritom približavao se suvremenijem ukusu i neoveroneseovskoj struji venecijanskih radionica s prijelaza u XVII. stoljeće.

Također se bavio glazbom, kartografijom i matematikom. Napisao je tekst Pratica di musica moderna (1711.), a u Veneciji mu je objavljena knjiga Problema della longitudine nautica risolto (1729.). Proglašen je državnim matematičarem Serenissime (1714.).