Deklenčič (Declencich, Declenzich), Anton, svećenik i pjesnik (Kopar, 8.I.1745. – Kopar, 30.IX.1815.).

Latinsku školu pohađao je u rodnom gradu 1760.–64., potom je studirao humanističke znanosti, retoriku i filozofiju u Veneciji 1764.–68., a teologijo u Bologni 1768.–72. Zaređen je 1772. te je službovao u koparskom ordinarijatu (1772.–74.). Zatim je bio župnikom u Zrenju i Marezigama te nadžupnik u Motti do 1789.

Po povratku u Kopar djeluje kao propovjednik i profesor književnosti u latinskoj školi (1790.–97. i 1803.–13.), a od 1806. bio je i profesor književnosti u koparskom liceju. Bio je i članom tamošnje Accademije degli Operosi.

Služio se latinskim, talijanskim, slovenskim i hrvatskim jezikom, bio je cijenjen teolog i govornik, ali i pjesnik. Pisao je prigodne i nadgrobne govore i pjesme, koje su tiskane kao samostalni listovi, pa je vrlo malo njih sačuvano. Poznat je Elogio funebre del marchese Girolamo Gravisi (1812.), a neki su mu tekstovi tiskani i u prigodnim zbornicima. Nkoliko je njegovih pjesama sačuvano u onovremenim zbirkama, primjerice u Componimenti poetici per la beatificazione della beata Benvenuta Bojani di Cividale del Friuli (Udine 1765.).