Čufar (Zuffar), Alojz, šumarski stručnjak (Otlica iznad Ajdovščine, 7.III.1852. – Mittewald kraj Beljaka, 14.IX.1907.).

Osnovnu školu završio je u Bazovici kraj Trsta. Od 1875. radio u Divači kao šumarski pomoćnik, a zatim kao šumarski nadzornik u Divači i Galižani kraj Pule. Postavši 1884. šumarom, premješten je u Vodnjan te 1889. u Labin. Po završetku šumarske škole samostalno je stjecao znanja iz šumarstva, geodezije, graditeljstva i socijalne ekonomije. Potaknuo je pošumljavanje istarskog krša, obavljao geodetske premjere i zauzimao se za razvoj poljoprivrede, voćarstva i stočarstva. U Istri je uživao velik ugled kao stručnjak za diobu imanja. Govorio je i pisao slovenski, njemački, talijanski i hrvatski.

Po preporuci iz Odjela za šumarstvo Pokrajinske uprave u Trstu, Paul Kupelwieser pozvao je Čufara da preuzme dužnost upravitelja Brijunskoga otočja (Brioni), koje je kupio u kolovozu 1893., pa se potonji u veljači 1894. preselio na Brijune i odmah je počeo sanirati zapušteno i malarično otočje. Podigao je velik rasadnik s mediteranskim šumskim i parkovnim sadnicama, započeo melioraciju, uređenje šuma i parkova, obnovio ceste i osigurao pitku vodu. Od 1900. s Robertom Kochom surađivao je u suzbijanju tropske malarije. Za Kupelwiesera je pronašao i kupio velike posjede u Medulinu (poluotok Vižula i susjedni zaljev) i Valturi.

Umro je od srčanih tegoba izazvanih tropskom malarijom, koju je prebolio deset godina ranije na Brijunima. U znak zahvalnosti obitelj Kupelwieser postavila mu je 1908. u jednom od starih kamenoloma spomen-ploču, rad bečkoga kipara Josefa Engelharta.