Črni grad

Črni grad (lat. Cernogradus Nigrinianum, njem. Schwarzenburg, tal. Castelnero), ruševine srednjovj. utvrde kraj Roča, podignute na kraju X. ili u XI. st. Leži na najvišoj točki juž. dijela zaravni (nadm. vis. 577m), na strmom travnatom i šumovitom brežuljku (oko 200 m iznad ravnice Ročkoga Polja) s kojega se vide rubni dio Ćićarije i brežuljci središnje Istre na ostatcima gradine.

Bio je središte gospoštije. Kraj njegovih se ruševina nalazi crkva sv. Tome apostola iz XII. st. sa zvonikom na preslicu i zvonom koje ima glagolj. nadnevak iz 1573. Utvrda je izgrađena radi zaštite jednoga od ulaza u sr. Istru i puta od Buzeta i Roča prema Lupoglavu, Boljunu, odn. prema ist. dijelu Istar. poluotoka i Kvarneru. U dolini sjeverozapadno od Črnoga grada nalazi se naselje Kompanj s više zaselaka (Klobasi, Krulčići, Pernići, Spilići i Kosići), a istočno od grada stara cesta s raskrižjem (Križišće), vodi prema Semiću, Lanišću i Ročkom Polju. Na stijeni jugoistočno od Črnoga grada nalaze se ruševine utvrde Beloga grada. Između njih bilo je u sr. vijeku naselje, a u klancu prema Lanišću pronađeni su srednjovj. grobovi (B. Baćić). U početku je Č. g. bio u sklopu franačke Istar. markgrofovije, potom u okviru njemačkoitalskoga carstva. God. 1102. markgrof Ulrich II. od Weimar-Orlamündea dao ga je (zajedno s Belim gradom) u posjed (feud) vjernom vazalu Adalbertu uz određena godišnja davanja i obvezu vojne službe u slučaju potrebe. U toj se ispravi imena obiju utvrda navode na hrv. jeziku, što svjedoči da je već duže vremena okolno stanovništvo bilo hrvatsko. Prema drugim izvorima poslije je Črnim gradom, više kao kulom nego gradom, upravljao akvilejski patrijarh. Od njega ga je u feud preuzela njem. plemićka obitelj, koja potom nosi naziv Crnogradskih (von Schwarzenburg). Iz te je obitelji na kraju XII. st. grof Menhard (Majnhard) Schwarzenburški, gospodar Črnoga grada, uzurpirao vlast nad pazinskim kaštelom s pripadajućim posjedom, do tada feudom porečkih biskupa. On je kao svjetovni upravitelj i odvjetnik porečkoga biskupa stekao posjede Tinjan, Trviž i Kašćergu, stvorivši tako jezgru Pazinske knežije. Kao gospodar Črnoga grada s pripadajućim zemljištem i naseljem spominje se 1327. Konrad, sin Gerla Schwarzenburškoga. Njemu je pripadala i desetina od naselja Semića i Sočerge, te selo Lesišćina, koje je 1411. sa Semićem pripalo lupoglavskoj gospoštiji. Zadnji se put Č. g. spominje u ispravi iz 1420. U razgraničenjima između lupoglavske gospoštije i Mletaka, posebno u XVI. st., taj je kraj pripao Veneciji. U novim prilikama utvrda gubi stratešku važnost i, kako nije bila nastanjena, počinje propadati, a glavno je središte obrane, pa i gosp. života toga područja postao Roč (kojemu je Č. g. pripao 1420).

LIT.: B. Baćić, Crni grad i Bijeli grad, Buzetski zbornik, 1985, 9; S. Bertoša, Fragmenti iz prošlosti Črnoga grada i Beloga grada, Buzetski zbornik, 2003, 29.
G. Labinjan