Čitaonice i čitaonički pokret. U XIX. st. i u prvoj pol. XX. st. u hrv. su zemljama čitaonicama nazivana čitateljska društva, klubovi čitatelja i sl. društva koja su promicala čitanje i knjige. Bila su to pravilima uređena društva utemeljena radi zajedničkoga nabavljanja novina, časopisa i knjiga, a upravljana kao udruge članova.

Imale su vlastite prostorije u kojima su članovi čitali, raspravljali o pročitanom i o dr. temama od zajedničkog interesa te priređivali raznovrsne programe (koncerte, predavanja, dramske predstave, zabave s plesom i dr.). Ponegdje su čitaonice imale svoje knjižnice, pjevačke zborove, dramske i glazb. skupine (često tamburaške sastave).

Čitateljska su se društva pojavila u Engleskoj u XVII. st., zatim u Francuskoj i dr. eur. zemljama te u SAD-u. Njihova pojava i razvoj povezani su s usponom novoga, obrazovanoga građanstva. Nar. pisani jezici postajali su posrednikom nove građ. kulture obrazovanja, što je u XVIII. st. omogućilo nagli razvoj proizvodnje i distribucije tiskanih publikacija na nac. jezicima. Nova čitateljska publika stalnom potrebom za aktualnim informacijama dovodi do sve veće potražnje tiskanih publikacija (pogotovo novina i časopisa). Zato je jedan od gl. motiva osnivanja čitateljskih društava bilo nabavljanje periodike i knjiga zajedničkim sredstvima zainteresiranih te raspravljanje o pročitanom u tzv. sobama za razgovor. Prve narodne čitaonice u Hrvatskoj otvaraju se 1840-ih u sklopu hrv. narodnoga preporoda, kao središta okupljanja hrv. inteligencije.

Hrv. i slov. čitaonički pokret u Istri i na kvarnerskim otocima započinje krajem 1860-ih (osobito nakon donošenja prosinačkoga ustava i Zakona o društvima iz 1867) i traje do I. svj. rata, do kada je utemeljeno gotovo stotinu čitaonica. Osnivane su – po uzoru na čitaonice u Hrvatskoj – kao sastajališta inteligencije i maloga građanstva, a u selima su uključivale i seljake. U selima u unutrašnjosti Istre na kraju XIX. i poč. XX.st. odvijao se proces prijelaza predajne kulture u pismenu, tzv. kulturu čitanja, čemu je, šireći u puku knjigu i svijest o potrebi čitanja i obrazovanja, pridonio i čitaonički pokret, koji je prvi oblik društv. organiziranja i javnoga djelovanja Hrvata i Slovenaca u Istri, a osim prosvjetiteljskih (širenje »kulture čitanja«, pismenosti i obrazovanja), imao je izrazito nacionalno-polit. obilježja. Čitaonice su u poč. imale i polit. ulogu: bile su mjesto dogovaranja o polit. i kulturno-prosvjetiteljskom djelovanju kojemu je svrha bila postići polit. ravnopravnost s Talijanima u Istri i oduprijeti se postupku tal. akulturacije i asimilacije hrv. stanovništva. Osnivane su u uvjetima raširene nepismenosti (1908. god. 45% stanovništva bilo je nepismeno) i malobrojnosti hrv. obrazovanoga sloja, pretežito sastavljenoga od svećenstva i novoformiranoga maloga građanstva potekloga iz seljaštva (učitelja, odvjetnika, činovnika i trgovaca). Pri njihovu osnutku u manjim mjestima i selima u unutrašnjosti gl. je ulogu imalo svećenstvo. Unatoč nepovoljnim uvjetima, do početka I. svj. rata osnovane su u gotovo svakom većem mjestu u Istri, osim u gradovima na zap. obali (s izuzetkom Pule). Snažan poticaj njihovu osnivanju davala je Naša sloga. Prva hrv. čitaonica u Istri utemeljena je u Kastvu (1866. Čitalnica, poslije Hrvatska čitaonica). Potom su osnivane ona u Velom Lošinju (1867), Čitaonica u Puli (1869), Hrvatska čitaonica u Vrbniku (1871), Čitaonica »Bratimstvo« u Voloskom (1872), Narodna čitaonica u Baški (1874), Puntu (1875) i Omišlju (1876., poslije Hrvatska čitaonica), te Čitaonica u Krku (1877., poslije Hrvatska čitaonica), Kopru (1878) i Iki (1885), Hrvatska čitaonica u Lindaru (1883), Nerezinama (1886) te u Gračišću, Brseču i Malom Lošinju (1887), zatim u Sv. Petru u Šumi (1889), Buzetu (1890), Mihotićima, Lovranu i Medulinu (1891), Dubašnici i Malinskoj (1894) i Dobrinju (1896), Ćunskom, Unijama, Ližnjanu, Pazinu i Pomeru (1897), Rovinjskom Selu i Sv. Lovreču kraj Pazina (1898). U Marčani je 1893. otvorena Čitaonica Katoličkog društva sv. Josipa (poslije Čitaonica). God. 1888. osnovano je Društvo »Zora« u Opatiji, a 1899. u Malom Lošinju Pučko društvo »Zora«. Od poč. XX. st. do 1914. osnivaju se hrv. čitaonice u Tinjanu (1900), Klani i Mošćenicama (1901), Jurandvoru (kraj Baške) (1904), Srdočima i Cresu (1905), Žminju (pravila potvrđena 1903., počela djelovati 1906), Sv. Vidu (na otoku Krku), Juršićima, Premanturi, Banjolama i Vinkuranu (1906), Svetvinčentu, Lanišću, Belom (na otoku Cresu) i Veprincu (1908), Raklju, Sv. Mateju, Iloviku i Poljanama (1909), Kašteliru i Velom Lošinju (1910), Valturi (pravila potvrđena 1908), Draguću, Sovinjaku, Roču, Kringi, Labinu, Mošćeničkoj Dragi i Matuljima (1911), Zamasku (1912), Cerovlju, Punta Križi i Kaldiru (1913), u Krnici i Pićnu (1914) te u Velom Mlunu, Račjoj Vasi, Sv. Ivanu, Štinjanu (pravila potvrđena 1904) i Barbanu.

Preteče tal. čitaonica bile su akademije koje su u XVII. i XVIII. st. osnivane kao udruge učenih plemića (u Poreču, Rovinju, Kopru i Piranu). Tal. se čitaonice otvaraju na kraju XVIII. i poč. XIX. st. pod nazivom gabinetti (odn. società) di lettura, casino i sl.: Gabinetto politico-letterario u Kopru (1807), Società di lettura u Kopru (1820) i Puli (1848., vlasti su je iste godine ukinule), Casino di società u Rovinju (1839) i Pazinu (1844), Società del casino u Labinu (1840), Motovunu (1846), Malom Lošinju (1848) i Cresu (oko 1853). Od 1860-ih osnivaju se tal. građ. čitaonice u Poreču (1862., 1885., 1890. i 1891), Kopru (1862), Cresu (1870. i 1884), Voloskom (1875), Puli (1876. i 1886), Vodnjanu (1878), Malom Lošinju (1884), Pazinu (1885. i 1889), Rovinju (1886. i 1888), Bujama i Buzetu (1889), Lovranu (1890), Malinskoj (1891), Novigradu (1893), Medulinu i Opatiji (1897), Ćunskom i Velom Lošinju (1899), a od poč. XX. st. u Balama (1904), Cresu (1905), Brtonigli (1906), Poreču (1908), Labinu i Puli (1909), Nedešćini (1911), Plominu (1912), Momjanu i Pićnu (1914). Pojedine među njima imale su bogate knjižnice, npr. Circolo di lettura u Poreču imao je oko 7000 sv. knjiga. Tal. katolička čitateljska društva osnovana su u Rovinju (Società di letture cattoliche, 1881) i Puli (Circolo cattolico di lettura, 1902). Na kraju XIX. i poč. XX. st. osnivaju se talijanska tzv. zemljoradnička čitateljska društva (gabinetti agricoli operai di lettura) u Savinčenti (1892), Motovunu i Taru (1906), Balama i Kanfanaru (1909) i Oprtlju (1912). Istodobno se osnivaju tal. radničke čitaonice u Puli (Gabinetto operaio di lettura, 1894), Bujama (1905) i Poreču (1906) te socijalist. čitaonice (Circolo di studi sociali) u Labinu (1905), Puli i Rovinju (1909). Nakon ulaska Italije u rat 1915. austroug. vlasti ukinule su velik broj tal. čitaonica.

Prva slov. čitaonica (čitalnica) u slov. dijelu Istre osnovana je 1867. u Jelšanama. Iste je godine osnovana čitaonica u Dekanima kraj Kopra (ponovno otvorena 1884), potom u Boljuncu (1868), Kopru (1879., s hrv. pravilima, okupljala je Hrvate i Slovence), Dolini kraj Trsta (1881) te Šmarjama i Marezigama u okolici Kopra (1884). One su ujedno bile i pjevačka društva.

Do kraja I. svj. rata u Puli i na liburnijskom području Istre djelovala su njem. čitateljska društva: austroug. Mornarički kasino u Puli (Marine-Kasino-Verein, 1870–1918; imao je više od 1000 članova i bogatu knjižnicu), društvo Austria u Pazinu (1879–93), Leseverein u Voloskom (1882), Casino u Opatiji (1903) i u Lovranu (1912) te društvo Geselliger Lesezirkel u Puli (1910).

U Puli je osnovano najviše čitaonica – čak 13, te još 7 društava kojima je čitanje bilo jedan od ciljeva djelovanja. Tu su na brodovima austrougarske Ratne mornarice djelovala mornarska čitateljska društva, a u gradu su utemeljene i dvije čitaonice čeških obrtnika: Gimnastičko, čitalačko i pjevačko društvo »Sokol Tyrš« (1899) i Česka Beseda (1913).

Nakon tal. vojnog zauzeća Istre odlukom načelnika tal. mornaričke uprave u Puli admirala U. Cagnija (13. XII. 1918) zatvoreno je osam hrv. čitaonica u okolici Pule. Fašisti su 1920. spalili Narodni dom u Puli, u kojemu su bile Čitaonica i knjižnica, a na isti je način 1921. uništena čitaonica u Buzetu. Do 1928. faš. su vlasti ukinule djelovanje svih hrv. i slov. čitaonica i dr. društava.

Razvijajući se u razdoblju podjele građanstva na nac. osnovi i razvoja nac. pokreta, istar. su čitaonice najčešće bile u službi tih pokreta, većinom u obrani nacionalno-polit. i kult. identiteta određene nac. skupine; ujedno su bile izraz modernizacije građ. društva, odn. stvaranja moderne nac. građanske kulture. Čitaonice su u novije vrijeme posebni knjižnični odjeli u kojima se čitaju knjige, periodika i dr. knjižnična građa.

Slike