Covaz, Antonio, polihistor, političar (Pazin, 27.III.1820. - Pazin, 31.XII.1898.).

Preci su mu se doselili u Pazin iz Ajdovščine i Postojne u XVIII. st., a bili su trgovci krznom (tal. pellizzeri). Jedna mu je baka bila iz pazinske obitelji Godina, a druga iz gologoričke obitelji De Franceschi. Otac Josip je bio veleposjednik, a majka Tereza plemkinja iz porodice Segher von Weissenhaus, kći Antonia Seghera, pazinskog gradonačelnika 1822.-25. Po podacima iz matičnih knjiga Anton je bio jedinac, a otac mu je umro u Trstu nekoliko mjeseci prije njegovog rođenja. Majka se 1826. preudala za Jakova Jačića iz Opatije.

Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Trstu, ali nije nastavio školovanje već se vratio u Pazin i nastavio samostalno učiti. Osim materinjeg talijanskog govorio je i pisao njemački, francuski i hrvatski ("lo slavo"), što je bila rijetkost među intelektualcima njegova vremena.

Covaz je 1842. oženio Edvige Mrach, iz obitelji trgovaca (obitelji Mrach i Covaz su bile susjedi na Buraju).

Bio je zastupnik u Istarskom saboru od njegova osnutka 1861., a od 1861. do 1863. i pazinski gradonačelnik. Suprugina dva brata, Egidio i Adam, također su bili zastupnici i pazinski gradonačelnici.

Bavio se zavičajnom poviješću, geografijom, lingvistikom, etnografijom i napose geologijom. Veliki je doprinos dao geologiji i paleontologiji u Istri lociravši i opisavši 18 vrsta fosilne faune plitkih mora. Istraživao je u okolici Nugle, Pazina, Pićna, Čepića i Grdosela. Po njemu je jednu vrstu okamenjenog ježinca, kojeg je pronašao u okolici Pazina i Grdosela, talijanski geolog Antonio Stoppani (1824.-91.) nazvao Hemiaster Covazii Taram.

Od 1859. Covaz je bio dopisni član Carskog geološkog društva u Beču. Zajedno s drugim zavičajnim intelektualcima (Antonio Scampicchio, Carlo De Franceschi (stariji), Pietro Kandler, Tomaso Luciani, Michele Fachinetti, Marco Tamaro, Nicolò Madonizza) i Richardom F. Burtonom, engleskim konzulom u Trstu, obilazio je Istru u potrazi za starinama i podacima o starinama, a prikupljene su podatke zatim u raznim oblicima objavljivali u časopisima La Provincia dell'Istria i L'Istria.

Među prvima je skrenuo pažnju intelektualne javnosti na istarske gradine, kasteljere, ustvrdivši da su predrimska naselja, a ne rimskodobna kako se tada mislilo.

S Carlom de Franceschijem Covaz je u rujnu 1866. posjetio Vizače kraj Valture, a u studenom je sam nastavio istraživati ovaj prostor na kojem je locirao Nezakcij, prijestolnicu Histra koju su 177. prije Kr. osvojili i razorili Rimljani. Nekoliko desetljeća kasnije arheološka istraživanja poduzela je Società istriana di archeologia e storia patria, te je Covazeva pretpostavka nedvosmisleno potvrđena. Nedaleko od sela Faturi kraj Kringe otkrio je pak rimsku keramičarsku radionicu, što do danas nije potvrđeno, ali je moguće.

S velikom je ljubavlju istraživao prošlost zavičaja. Isto je tako bio uvjeren da je na mjestu Pazinskog kaštela postojala prapovijesna gradina, što je potvrđeno arheološkim istraživanjima 2012.

U časopisu L'Istria prvi je 1846. skrenuo pažnju i na postojanje govornika istrorumunjskog jezika u Šušnjevici i okolnim selima.

Pisao je o rimskim ruševinama, freskama i skulpturama u Sv. Mariji na Škrilinah kraj Berma, Sv. Antunu u Kringi, te crkvama u Žminju, Svetom Petru u Šumi i Kršanu. Po nepotvrđenim podacima, bio je neko vrijeme upravitelj kaštela u Pazinu u službi grofova Montecuccoli, ali pouzdano je proučavao stari arhiv Pazinske knežije te je sastavio popis pazinskih prepozita (župnika) od 1266. i popis vlasnika Pazinske knežije od XII. st. do 1766., kada ju je od markiza Turinettija de Prièa kupio Antonio Laderchi markiz Montecuccoli.

Za vrijeme Italije njegovo je ime nosila jedna pazinska ulica.