Peruško, Tone

Peruško, Tone, prosvjetni, kulturni, društveno-politički i znanstveni djelatnik, istaknuti istar. intelektualac (Premantura, 27.II.1905 – Pula, 27.VII.1967). Rodio se u radničkoj obitelji podrijetlom iz Proštine. Nakon pučke škole otišao je 1915. s majkom i braćom, zajedno s evakuiranim žiteljstvom južne Istre, u Mađarsku, Austriju i Češku. Ratne godine (do 1918) proveo je u logoru u Gmündu.

Od 1922. živio je u emigraciji te pohađao učiteljsku školu u Zadru i Šibeniku, a nakon mature (1925/26) bio učitelj u Dugopolju (Dalmatinska zagora). Istaknuvši se radom i pedagoškim talentom, odabran je (1933) za studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, potom je upisao i diplomirao pedagogiju s metodikom i pomoćne predmete na Filozofskome fakultetu. Istodobno je bio aktivan i u krugovima istar. emigracije: 1936–39. suradnik je i gl. urednik tjednika Istra; jedan je od osnivača Istarske naklade, udruge za izdavanje knjiga i publikacija. Razvijao je suradnju sa slov. emigrantima iz Julijske Venecije i objavljivao njihove priloge. Neko je vrijeme bio profesor u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Križevcima. Antifašistički orijentiran, sudjelovao je u NOO-u za Istru (1942), a nakon rata došao je u Rijeku kao zamjenik urednika Glasa Istre (poslije je radio i u Novome listu). U Rijeci je predavao u Talijanskoj gimnaziji (hrvatski jezik) te Talijanskoj, potom i Hrvatskoj, učiteljskoj školi i Hrvatskoj gimnaziji. Od 1949. ponovno je u Zagrebu, gdje je obavljao dužnost ravnatelja X. gimnazije, inspektora Ministarstva prosvjete, potom profesora metodike na Višoj učiteljskoj školi. God. 1950. pokrenuo je Školske novine, a uz L. Žimbreka najzaslužniji je za osnivanje omladinskoga časopisa Polet. U tom je razdoblju objavio Metodske upute za obradu domaćega štiva (1956), Pravopisni priručnik (1957); glavno mu je znanstveno-stručno djelo Materinski jezik u obaveznoj školi (Specijalna didaktika), objavljeno 1961. te potom u još pet izdanja. Te se godine vratio u Pulu kao utemeljitelj Pedagoške akademije (danas Filozofski fakultet u Puli) i njezin prvi direktor. Uz organizacijski i pedagoški rad, uveo je u nastavu predmet Nastava o zavičaju, obvezan za sve studente, kojemu je posvećivao veliku pozornost te stručne i znanstveno-popularne radove (Razgovor o jeziku u Istri, 1965; skripta Nastava o zavičaju, 1966; nedovršena Knjiga o Istri). Uvođenje toga predmeta izazivalo je različita (uglavnom sumnjičava) stajališta među ondašnjim pedagozima i političarima. U časopisu Pedagoški rad (1964), obrazlažući opravdanost i važnost Nastave o zavičaju, sažeo je neke bitne, djelomično i danas aktualne odrednice istar. »mentalnog« bića: »Istarski je čovjek pomalo ostajao u svojoj intimnosti negdje na granici slavenskoga i latinskog svijeta, između Balkana i Apenina...; on je zapravo neke vrste lokalnog patriota, izoliran u svojoj intimnosti i od Italije i od Jugoslavije. Ta se konstatacija ne odnosi samo na Hrvate, već su takvi i istarski autohtoni Talijani, ali, dakako, samo seljaci, ribari, rudari, mornari. Razbiti taj osjećaj izoliranosti i ukloniti osjećaj nacionalne manje vrijednosti, pomoći tom ‘čovjeku na raskršću’ znanjem koje će postati uvjerenjem, to je, eto, politički zadatak Nastave o zavičaju.« Peruškova ideja o Knjizi o Istri posmrtno je ostvarena u izdanju Školske knjige (1968) kao suautorsko djelo (M. Bertoša, J. Bratulić, Z. Črnja, E. Poropat, J. Radauš-Ribarić, J. Roglić, I. Rudan, P. Strčić, A. Šonje, V. Vitolović, S. Zlatić). Bio je iznimno angažiran intelektualac. Novoosnovanoj Pedagoškoj akademiji pridavao je veliku ulogu, a u njegovim je vizijama trebala prerasti u fakultet, a jednom i u istar. sveučilište. Često je spominjao M. Vlačića Ilirika i isticao njegove riječi kako bi na »granici slavenskoga, romanskog i germanskoga svijeta valjalo osnovati sveučilište na slavenskome jeziku«.

LIT.: Z. Črnja, In memoriam Tonu Perušku: Simbolika jedne smrti, Telegram, 393, 10. XI. 1967; M. Bertoša, O sastavnicama takozvane lokalne povijesti, Istra, 1977, 2–3; A. Došen-Dobud, Prvi direktor puljske Pedagoške akademije, ibid.; F. Lajoš, Pedagoški i metodički rad Tone Peruška, ibid.; I. Mihovilović, Tone Peruško novinar, ibid.; S. Vukušić, Radovi na polju jezika, ibid.; M. Demarin, Život i rad T. Peruška, ibid., 1977, 8–9; S. Vukušić (priređivač), Tone Peruško: U svome vremenu, Pula–Rijeka 1984.

M. Bertoša