Peradarstvo

Peradarstvo, grana stočarstva koja se bavi uzgojem peradi. Ekonomska je vrijednost peradi u brzom dozrijevanju i reprodukciji te proizvodnji velikih količina kvalitetnoga mesa i jaja (kokoši, purana). Istra je do 1960-ih imala ekstenzivno peradarstvo. Ono je bilo sporedna stočarska grana, a seosko je domaćinstvo držalo 10 do 50 komada peradi, veća gospodarstva i do 100 komada. Perad se držala u slabim peradarnicima ili u staji s ostalom stokom.

Oko 65% jata činile su domaće crveno šarene nesilice, koje su godišnje nesle 50 do 80 jaja, dva do tri pijetla, nekoliko kopuna te pilića različite starosti. Meso kopuna bilo je posebno cijenjeno, a vrlo tražena bila su kokošja jaja, koja su se prodavala u gradovima. Jata su se obnavljala »nasadom jaja pod koku«, tako da se pod kokoš koja je počela kvocati (ležati) postavljalo 10 do 20 jaja, iz kojih bi se za tri tjedna izlegli pilići. Takvih nasada bilo je nekoliko godišnje. Najbolji ženski pilići odvajani su za nove nesilice, a najbolji muški za obnovu pijetlova i kopuna.

Danas je raširen industrijski uzgoj peradi u velikim peradarstvima u kojima se primjenjuju posebne mjere, od gradnje peradarnika s prikladnom opremom, odgovarajuće hrane i njege te izbora rasplodne peradi s najboljim proizvodnim svojstvima. Perad se razmnožava u inkubatorima s kapacitetom i do 200000 jaja. Prvi industrijski uzgoj peradi u Istri u zatvorenim i kontroliranim uvjetima započeo je 1963. Prehrambeno-poljoprivredni kombinat (PPK) u Pazinu (danas Puris d.d. Pazin) već 1964. uzgojio je oko 600000 pilića. Te je godine u PPK-u donesen plan o uzgoju purana te su u vrlo kratkom roku uvezeni prvi jednodnevni purani iz SAD-a. Bili su to veliki američki purani, čiji su veći primjerci mogli dostići 20 do 30kg. God. 1966. PPK Pazin izgradio je inkubatorsku stanicu, tvornicu stočne hrane i objekte za tov purana. Ovladavanje novim tehnologijama za uzgoj pilića i purana u Istri bio je pionirski posao, ali je suradnja s poznatim tvrtkama iz Europe i sjev. Amerike pridonijela razvoju stručnosti i pretvorila PPK Pazin u simbol peradarske proizvodnje u Istri i Hrvatskoj, ali i mnogo šire. Istodobno je u sklopu zagrebačkoga Agrokombinata, Agrokoka Zagreb gradila velike farme u Puli i Buzetu radi dobivanja konzumnih jaja. PPK Pazin i Agrokoka Zagreb postavili su temelje modernoga peradarstva u Istri.

 

I. Rusac