Pazinska knežija

Pazinska knežija, povijesni naziv za austrijski dio Istre u srednjem i novom vijeku. Temelje joj je postavio Menhard od Schwarzenburga, koji je u XII. st. bio gospodar srednje Istre. Rodbinskim vezama njegovi nasljednici postaju grofovi Gorički, a nakon dijeljenja njihovih posjeda, Albert IV. počinje se predstavljati kao istarski (1365), odnosno pazinski grof (1366). Nakon njegove smrti 1374. Pazinska knežija ustrojava se kao privatni posjed Habsburgovaca. U mletačkim dokumentima XVI–XVIII. st. naziva se Stato Arciducale, Imperio, ponekad Contea di Pisino, dok austrijski izvori bilježe termine Comitatus i Grafschaft Mitterburg. U hrvatskoj se historiografiji najprije rabilo ime Pazinska grofovija (prijevod talijanskog i njemačkog naziva), a poslije je prihvaćen termin Pazinska knežija, kako je zabilježeno u Istarskom razvodu. Pazinska knežija je područje pod upravnom vlašću pazinskoga kapetana (kneza), koje je upisano u njegov katastarski registar (urbar), a politički pojam koji obuhvaća čitav teritorij austrijske Istre bio je Istarska knežija (tal. Contea d’Istria, njem. Grafschaft Isterreich) i odnosio se na skupinu »nasljednih zemalja«, malih gospoštija i posjeda, u kojima je javno i privatno pravo bilo vrlo slabo odvojeno, a u kojima su upravne, sudske, porezne i imovne obveze bile vrlo složene i podložne učestalim promjenama.