Pavić, Ivan

Pavić, Ivan, svećenik i crkveni pisac (Premantura, 4.I.1898 - Premantura, 13.IX.1992). Rođen u siromašnoj seljačko-ribarskoj obitelji. Hrvatsku pučku školu polazio u rodnome mjestu, a talijansku gimnaziju u Puli i Kopru. Godine 1916-18. bio je na ratištu u Rusiji i Rumunjskoj. Teološku izobrazbu stjecao u Udinama i Gorici (Gorizia), gdje je potkraj 1921. zaređen za svećenika. 

 

Službu kapelana obnašao je u Vodnjanu i Juršićima 1922-32., a upravitelja župe Motovunski Novaki 1932-40. Kao hrvatskog rodoljuba progonili su ga vodnjanski i motovunski fašisti te je 1940. odveden u Avellino. Biskup ga je uz pomoć talijanskog vojnog ordinarija i središnjih vlasti uspio vratiti 1941. i ponovno postaviti za kapelana u Vodnjanu. Iste mu je godine odobrio odlazak u Rim na studij kanonskoga prava i katehetike na Papinskom sveučilištu Gregoriani, gdje je 11.VI.1947. obranio doktorsku disertaciju De Comunione parvulorum et de initio usus rationis. Nakon povratka u Istru 1947. imenovan je kancelarom Biskupije, 1948. začasnim kanonikom Porečkoga kaptola, a 1957. papinim počasnim komornikom. Na novootvorenoj Visokoj teološkoj školi u Pazinu predavao je 1955-65. crkv. pravo, katehetiku i pedagogiju te do umirovljenja 1970. bio član Crkvenoga ženidbenog suda. P. se istaknuo kao pastoralni radnik, rodoljub i protivnik totalitarizma te pisac djela: Božja objava (1928), Idimo za Isusom (1932), Oj mladosti oj dragosti (1933), Mali katekizam (1940), Radosna Vijest (III-XIX. izd., do 1990), Knjiga o Božjem narodu, II (1983).

LIT.: D. Klein, Neki dokumenti o svećenstvu Istre, Zagreb 1955; Crkvene obavijesti Porečko-pulske biskupije, 1992, 4; M. Bogović (urednik), Visoko školstvo na području Riječke metropolije, Zagreb-Rijeka 1999.
Ivan Grah, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE