Partito Comunista d’Italia (PCI; Komunistička partija Italije), u literaturi također Partito Comunista Italiano (pod ovim imenom službeno je od 1943.), stranka utemeljena 1921. u Livornu od frakcije Socijalističke stranke Italije.

Istarski su se socijalisti nakon rascjepa svoje stranke u siječnju 1921. većinom pridružili komunističkoj stranci, uglavnom zbog njezine radikalnosti i odlučnosti u borbi protiv fašističkih skvadri. Komunistički tisak bili su Il Lavoratore i Il Proletario. Raširili su stranačku mrežu po cijeloj Istri, stvarali organizacije u gradovima u kojima su već postojale predratne organizacije socijalista. Ustrojili su se teritorijalno u tri zone: Kopar s Izolom, Pula s Vodnjanom, Pazinom, Labinom, Rovinjom i Umagom i zasebna zona Opatija. Pripadnici komun. mladeži bili su fanatični pristaše učenja V. I. Lenjina, te su se nazivali figli di Lenin. U trenutku osnutka stranka je imala 400 članova, po nac. sastavu Talijana, Hrvata i Slovenaca. U borbi protiv fašista osnovane su zaštitne postrojbe već 1920. zvane squadre di difesa, organizirane u Puli u svakom kvartu i rajonu, sastavljene od 6 ili 7 naoružanih mladih ljudi. Na parlamentarnim izborima 1921. stranka je osvojila 3807 glasova (7%) te je bila trećom strankom u Istri po broju glasača. Najviše glasova dobila je u polit. kotarima Pula i Kopar. No, već se od 1923. našla u poluilegali. Tada je svoju organizaciju prilagodila ilegalnim uvjetima rada, te je bila jedinom strankom koja je nastavila djelovati i nakon uvedbe diktature i zabrane rada nefašističkim organizacijama 1926. Te god. u Istri djeluju 32 partijske ćelije s ukupno 373 člana raspoređena po zonama. Najveće i najaktivnije komun. organizacije bile su u Puli, Labinu i Raši. God. 1929. stvoren je Federalni odbor komunističke stranke za Istru. Iako su svoju pojačanu aktivnost pokazivali tijekom 1930-ih, nisu znatnije ugrozili postojeći sustav.