Parenzana

Parenzana (Porečka pruga, Poreška pruga, Parenzaner Bahn, Vinogradarska pruga), vicinalna željeznica Trst–Poreč. Ministarstvo trgovine u Beču odobrilo je 1880. plan izgradnje lokalnih uskotračnih pruga u Austriji. Nakon mnogih rasprava i planova, Vlada je 16.XII.1898. parlamentu podastrla prijedlog zakona za uskotračnu prugu (760mm) Trst–Poreč, koji je usvojen 15.IV.1899.

Predviđena je bila mogućnost njezina produženja do Kanfanara, gdje bi se spojila s glavnom istar. prugom Divača–Pula. Društvo za izgradnju lokalne željeznice Trst–Poreč (Localbahn Triest–Parenzo) bilo je utemeljeno 3.III.1900. u Beču. Dionički kapital toga društva iznosio je 1400000 kruna, a podignut je i kredit od 14150000 kruna. Koncesija za prugu Trst–Poreč–Kanfanar bila je dodijeljena 15.IV.1899. Radovi do Buja započeli su 10.V.1900., a do Poreča na poč. 1901. Gradnja je tekla po planu, pa je pruga do Buja bila puštena u promet 1.IV., a do Poreča 15.XII.1902. Započinjala je na tršćanskoj stanici S. Andrea (poslije Campo Marzio) i prelazila Glinščicu te dosezala Žavlje, Milje, Škofije i Dekane, prelazila Rižanu i prolazila kroz Kopar, Semedelu, Izolu, Strunjan i Svetu Luciju-Portorož. Od te se stanice odvajao tramvaj do Pirana (tramvaj). Iza stajališta Sveti Bartol i stanice Sečovlje prelazila je rijeku Dragonju i preko Savudrije, Markovca i Kaldanije dolazila u Buje, gdje je bila najveća stanica na pruzi do Poreča. Od Buja se dalje uspinjala preko Tribana do stanice Grožnjan i prolazeći kroz više tunela dosezala najvišu točku od 293m nadm. vis. Spuštajući se preko Kostanjevice, Završja i Oprtlja na stanicu Livade–Sv. Stjepan i prelazeći Mirnu, zavijajući i uspinjući se do stajališta Motovun, ulazila je u najduži tunel na pruzi (222m) te nastavljala preko Karojbe, Rakotula, Vižinade i Baldaša, gdje joj je bila druga najviša točka na 273m nadm. vis. Dalje se spuštala preko Labinaca i Višnjana do stajališta Nova Vas u Poreču. Stanica Poreč bila je građena kao prolazna, jer je bio planiran produžetak pruge do Kanfanara. Iako je gradnja trase bila započeta, do realizacije nije došlo zbog početka I. svj. rata. Kako je pruga stalno bila u gubitcima, 31.VIII.1935. tal. vlasti su je ukinule i demontirale te nadomjestile autobusima. Danas se dio trase koristi za ceste, kolne puteve, biciklističke staze i dr., a postoje planovi za ponovno osposobljavanje pruge za turist. prijevoz.                              Godine 2002. povodom 100-og rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane. Godine 2004. EU je pokrenula projekt "Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva". Ciljevi projekta su revitalizacija "Parenzane" putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštita trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog nasljeđa u jedinstveni turistički proizvod. Dana 4. studenog 2007. godine u Livadama je otvoren muzej Parenzane, dok je 10. svibnja 2008. godine trasa između Livada i Buja otvorena kao biciklistička staza. Tom prigodom postavljena je zaštitna ograda na vijaduktima "Freski", "Antonci" i "Završje".

J. Orbanić

http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200310/8.pdf

http://www.parenzana.net/