Palača, ladanjska, arhitekturni kompleks nastao na izvangradskim posjedima.

U Istri se javlja u XVII. i XVIII. st. kao posljedica dvaju procesa: vlastelinstvo je u prethodnome razdoblju ili napustilo posjede odlazeći u veće gradove ili su posjedi došli u vlasništvo obitelji koje u Istri nisu imale stalno prebivalište; s druge strane, zbog ratova i epidemija došlo je do znatnog opadanja gospodarske moći gradova pa su pučani morali potražiti posao kao kolonisti (zakupci) kod veleposjednika. Tako je nastalia palača Rigo u Karpinjanu, palača Grisoni u Dajli, Stancija Kamuž (Camus) na Gortanovu brijegu kraj Pazina, vila Gabrijeli u Volpariji kraj Savudrije, Stancija Silić, kaštel Battiala-Lazzarini u Sv. Martinu, vila Polesini u Sv. Ivanu od Šterne, novi kaštel u Lupoglavu, Stancija Seget, vila u Sv. Mariji na Krasu, vila Gravisi-Barbabianca u Šantomu kraj Škocjana, vila u Žbandaju, Stancija Franković u Dubrovi kraj Labina, kašteli u Račicama i Belaju, palača Scampicchio u Podlabinu te Stancija Bembo kraj Bala.

Ladanjski se sklopovi sastoje od palače – stambenoga (ladanjskog) dijela za vlastelu, stambenog dijela za koloniste i poslugu, te gospodarskih objekata (cisterne/šterne, štale, konjušnice, silosi za žito itd.). Njihov je bitan dio i vrt (dvor), koji nema samo oblikovnu već i gospodarsku vrijednost. Kompleksi se nalaze u uređenu, kultiviranu krajobrazu, koji oblikuje cjelinu, tzv. kultiviranu pokrajinu. Oblikovna obilježja istarskih ladanjskih kompleksa, koji uglavnom pripadaju baroknom i klasicističkom razdoblju, podudaraju se s venetskima, ali imaju izraženu regionalnu notu, prepoznatljivu na zdanjima u okolici Pirana i Kopra. Ladanjska palača u Istri jedinstven je korpus, po kakvoći u samome vrhu tzv. stilske arhitekture, a po ostvarenom standardu stanovanja podsjeća na arhitekturu dubrovačkih ljetnikovaca XV. i XVI. st.