Carrara, Giovanni, arheolog (Pula, 3.VI.1806. – Pula, 13.VIII.1850.).

Pohađao je biskupijsku klasičnu gimnaziju u Feltreu, na sjeveru Veneta (1815.–22.), zatim, po savjetu svećenika Luzzicha, odlazi u Plemićki konvikt u Zagreb (1822.–23.).

Postavljen je 1828. na dužnost konzervatora puljskih starina i povjerenika za zaštitu spomenika. Otkrio je neke prapovijesne gradine južno od Pule te u okolici Barbarige, proučavao je rimsku cestovnu mrežu u Istri.

Od 1826. istraživao je epigrafske spomenike u Fažani, Galižani i dr. (koje je sabirao u Augustovu hramu), puljski Forum, Nimfej, staro kazalište, Zlatna vrata, Herkulova vrata, amfiteatar, proučavao reljefe u puljskim crkvama i dr. O svojim je otkrićima izvješćivao Pietra Kandlera, a austrijski car Ferdinand I., došavši u Pulu u rujnu 1844., izravno je utjecao na to da se osiguraju novčana sredstva za daljnja arheološka iskapanja i popravak antičkih spomenika pod upravom Kandlera i Carrare.

U pismu Kandleru, 23.VI.1845., Carrara piše o budućoj ulozi Augustovog hrama: "Kako lijepo! Imat ćemo arheološki vrt! Niču toliki botanički vrtovi, a mi ćemo stvoriti novu modu. Svake godine rađat će se u njemu antički kameni spomenici. A onda s vremenom možemo vrt ukrasiti cvijećem i malim stabalcem, to će biti užitak. Stranac će ostati očaran…"

Početak njegova djelovanja kao konzervatora uzima se kao datum začetka muzeologije u Puli.

Preminuo je od posljedica malarije.

Njegovo ime nosi pulska ulica u kojoj je Arheološki muzej Istre.