Aleja glagoljaša

Aleja glagoljaša, spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu, postavljeno uz odvojak ceste od Roča do Huma u dužini od 7km. Podignuta je kao poseban projekt Čakavskoga sabora u razdoblju od 1977. do 1985. Idejni joj je autor Josip Bratulić, a autor skulptura Ž. Janeš. Sastoji se od 11 pojedinačnih spomen-obilježja, od kojih je deset od kamena, a samo su Gradska vrata izrađena od bakra.

To su: 1. Stup Čakavskoga sabora, izveden u obliku glagoljičnog slova S, simbolizirajući logos, um, razlog; 2. Stol Ćirila i Metoda; 3. Katedra Klimenta Ohridskoga, s katedrom okruženom s osam stolaca; 4. Lapidarij, tj. kopije najvažnijih glagoljskih spomenika, postavljene uz crkvicu Gospe od Snijega u selu Brnobići; 5. Klanac hrvatskoga Lucidara, gromada kamenja, koje simbolizira istar. Olimp – Učku; 6. Vidikovac Grgura Ninskoga, kamena knjiga s uklesanim glagoljičnim, ćir. i latiničnim slovima; 7. Uspon Istarskoga razvoda, kamena vrata u obliku glagoljičnog slova L, kroz koje prolazi put a oko njega su razasuti kameni u obliku glagoljičnih slova, ispisujući riječi Istarski razvod; 8. Zid hrvatskih protestanata i heretika, kamena klepsidra s imenima hrv. protestanata; 9. Odmorište žakna Jurja, spomen prvoj hrv. tiskanoj knjizi od 7 kamenih stolaca u obliku slova koja ispisuju ime žakna Jurja; 10. Spomen otporu i slobodi, tri kamena bloka koji predstavljaju stari, srednji i novi vijek; 11. Gradska vrata, bakrena vrata s bukranijem, alkama i kalendarijem, koji prikazuje radove u polju u svakome mjesecu kroz godinu. Aleja pokazuje put istar., hrv. i slav. glagoljaštva, svjedoči o središtima hrv. srednjovj. glagoljske književnosti na području Istre, upućuje na slav. korijene te pismenosti i njezin kontinuitet od XI.st. do današnjih dana. Također uprizoruje način očuvanja nac. samosvojnosti vlastitom duhovnošću, kojom je ujedno uspostavljena veza s ostalim slav. i eur. narodima.

 

LIT.: J. Bratulić, Aleja glagoljaša, Roč–Hum, Zagreb, Pazin, Roč 1994.

A. Diklić, Istarska enciklopedija